Text Size

Linux za sve

Syndicate content
Regionalna web publikacija posvećena Linuxu i otvorenim sustavima.
Updated: 33 min 5 sec ago

KaOS 2014.08 dostupan za preuzimanje

24. August 2014 - 7:12
KaOS 2014.08 je Linux distribucija kreirana iz temelja s posebnim naglaskom na KDE radno okruženje.

Radi se o GNU/Linux distribuciji razvijenoj iz temelja s fokusom na KDE softverski paket. Najnovije izdanje dolazi s KDE-om 4.14.0 – posve svježa verzija ovog popularnog radnog okruženja ali uglavnom usmjerena na ispravke grešaka i poboljšanja, dok su razvijatelji pažnju usmjerili na Plasmu 5. Pošto nema velikih novosti, za očekivati je stabilan rad.

Osim najnovije verzije KDE-a, svježe izdanje KaOS-a donosi i par zanimljivih novosti poput posve novog instalacijskog alata baziranog na kodu instalera Manjaro Linuxa s opcijom automatskog particioniranja, mogućnosti enkripcije diska i pojednostavljenog izbora lokacije, dok su post-instalacijske skripte posebno napisane u Pythonu 3 isključivo za KaOS. Za instalaciju alat zahtjeva barem 1 GB radne memorije na računalu.

Distribucija u centru pažnje trenutno ima stabilnost, iako nismo sigurni koliko im je to pošlo za rukom uz tek objavljeni KDE softverski paket, kao i priloženi – još vruć – Linux kernel 3.15.10.

Za kraj, nekoliko opaski vezano uz instalaciju ili Live isprobavanje distribucije. U slučaju “prženja” ISO datoteke na DVD, brzina mora biti namještena na 4x ili manje – u suprotnom, sustav neće raditi. Također, ako se odlučite na popularniju metodu – USB štapić, imajte na umu da distribucija neće raditi ako budete koristili program UNetbootin; umjesto njega, službene web stranice preporučuju ImageWriter (za Windowse ili Linux) ili zapisivanje putem naredbe dd. Napomena ide i za računala s UEFI-jem na kojima KaOS neće raditi.

Moramo priznati, KaOS izgleda jednostavno predivno i razvijatelji su si očito dali truda ušminkati KDE. Međutim, kao što se iz teksta može zaključiti, mnogo je tu nedovršenih stvari - ili ne rade kako treba ili zahtijevaju korištenje specifičnog protokola (posebno kad je u pitanju zapisivanje ISO datoteke).

Nadogradnje se obavljaju po rolling-release principu, a posljednji ISO, KaOS 2014.08., možete preuzeti sa službenih web stranica. Za dodatne informacije možete zaviriti u popis izmjena.

Nadamo se da će dežurni distrohopperi u komentarima pružiti više detalja, posebno kad je i pitanju stabilnost i novi KDE.

Command-line-interface po naški

13. August 2014 - 10:36
Iskusniji korisnici neka zanemare ovo moje tipkanje. Tekst je namijenjen isključivo geekovima-amaterima među koje se i sam ubrajam. Vjerujem da će biti zanimljiv ljudima koji se prvi put susreću s pojmovima “Linux”, “bash”, “ljuska”, “kernel”, “GNU”, “FLOSS”… i sto drugih čuda, a nisu profesionalci, već obični kućni korisnici željni novih znanja i dobre zabave.

//www.youtube.com/watch?v=sl1LpvYGtUU

 

Internet je more informacija koje su katkad zbunjujuće. Često se i zaluta u toj šumi, jer svaki klik otvara još nekoliko klikova, pa se to grana i širi u nedogled, a ono što smo tražili se u međuvremenu negdje izgubi. Meni se često događa da zaboravim pojam koji sam na početku pretrage ukucao u tražilicu.

Tako sam i u samom početku bavljenja mojim sporednim zanimanjem naletio na pojam “naredbeni redak”. Napisano je brdo knjiga (neke sam i skinuo), postoji i wallpaper verzija osnovnih naredbi, ali sve to nije mi pomoglo da “totalno” uđem u to sučelje (valjda nikada ni neću). Međutim, želim naglasiti da sam ipak puno sigurniji sada nego prije moje avanture ili igranja u terminalu. Znalo se, naime, dogoditi da se GUI (grafičko sučelje) sruši iz nepoznatih razloga, a onda se stvar morala popraviti iz čiste konzole (crna ploča), koja mi je jedina preostala na računalu. Moram priznati da sada uživam u toj igri i svakodnevno mi se ukazuju nove mogućnosti koje pruža terminal.

 

Možda zvuči čudno, ali naredbama u terminalu može se puno lakše i jednostavnije obaviti neki posao. Imao sam strah od terminala, a sada sve više uviđam da je to moćan alat i velik izvor informacija.

Ctrl+Alt+F1 nas direktno prebacuje baš u to sučelje. (Imamo na raspolaganju ukupno 6 konzola: F1, F2…..F6). Povratak u grafičko uvijek možete napraviti sa Ctrl+Alt+F7. Prije svega, sustav će zatražiti prijavu. Ovdje se možete prijaviti kao obični korisnik upisujući svoje ime kojim ste inače prijavljeni u sustav. Nakon toga potrebno je još upisati password i prijavljeni ste. Tako možemo u više konzola (tty) raditi više poslova istovremeno, dok u GUI (Ctrl+Alt+F7) možemo nesmetano surfati (koliko nam to naš hardver i brzina interneta dozvoljavaju).

Sad ćemo zatražiti pomoć i krenuti u istraživanje. Upišimo “help“. Ispisat će nam se mnoštvo informacija koje samo trebamo slijediti i tako saznati čemu služe pojedine naredbe.

Dovoljno je znati malo engleskog i slijediti upute. Postoje programi za chatanje, surfanje, emajliranje i još puno toga, koji rade u konzoli, a upute za korištenje možemo također dobiti pomoću konzole. Tako naprimjer možemo na svoj sustav instalirati weechat i jednostavno ga pokrenuti naredbom “weechat“. Dobro je prije toga pogledati naredbom “man weechat” o čemu se tu radi i kako koristiti program.

Isto tako, možemo otvarati i dokumente naredbom “soffice ime_dokumenta.odt“. Ovisno o tome koji program imamo instaliran na računalu, možemo ga pokretati direktno iz konzole i npr. pregledavati slike pohranjene na disku. Zanimljivo.

Možemo se kretati po direktorijima (mapama): ulaziti u njih, pregledavati sadržaj cijelog diska ili određene mape, kopirati, brisati, downloadati, snimati .iso slike na USB… možemo gotovo sve.

Svaka distribucija ima već instaliran terminal, ali može se na našu omiljenu instalirati i neki drugi (Yakuake, Deepin…). Svoj novi najdraži terminal susreo sam u Deepinu. Odmah sam ga instalirao na elementaryOS koji u zadnje vrijeme najčešće koristim.

 

Zgodno mi je to što se može podijeliti po potrebi i želji u više prozora, koji se opet mogu prilagođavati prema željenoj veličini. Jedan od web preglednika je “links“. Dovoljno je nakon pokretanja upisati “g” (Go to URL) i upisati željenu adresu. Istovremeno možemo u drugom prozoru chatati na svom omiljenom IRC-kanalu uz pomoć Weechata ili Irssi. Svoje fotke, GIMP uratke ili neke druge slike pohranjene na disku možemo otvarati upisivanjem “ime_programa ime_slike.jpg“. Ja to radim npr. sa “vlado@eOS:~/Slike$ mirage slackpenguinlogo.jpg

 

Primijetili ste da se nalazim u mapi “Slike” gdje su pohranjene moje slike. To se postiže naredbom “cd“. Kod pokretanja terminala nalazite se u mapi “Home”, pa je potrebno prije svega pozicionirati se u željenu mapu gdje su datoteke koje želimo otvarati. Dakle, jednostavno “cd Slike” i Enter. Programi za slušanje glazbe i gledanje filmova također se mogu pokretati iz terminala. Postoje i playeri koji rade u samom terminalu (bez GUI-a). Možemo koristiti “mplayer” za gledanje filmova, a programom “moc” slušati omiljenu glazbu – iz konzole, naravno. Ja ih nisam probao jer imam odličan XBMC za sve to.

Postoje zgodne skriptice i programi (sl, screenfetch, archey, xpenguins…) kojima se možemo igrati. A postoje i one malo ozbiljnije skripte (npr. by Cooleech) koje instaliraju distribuciju na vaš hard. I to ne bilo koju distru, već pravi, čistokrvni Arch Linux. Više o svemu može se naći na našem forumu.

Naši vrijedni moderatori napravili su i sažetak osnovnih radnji koje će vam olakšati traženje pomoći. Popis korisnih naredbi,  obavezno je štivo za sve dobrodošle nove korisnike. Na stranicama Wiki.open.hr dobro su opisane neke naredbe na hrvatskom jeziku.

Jedan od ljepših abecednih popisa svih naredbi našao sam ovdje:  An A-Z Index of the Bash command line for Linux. Naravno, pored svake naredbe stoji i njezin opis, čime sve odmah postaje jasnije.

Mene je u početku najviše zainteresirao prikaz potrošnje resursa, temperatura HDD-a i CPU-a. Naredba “htop” u boji prikazuje procese koji se trenutno odvijaju, opterećenje procesora i potrošnju RAM-a.

Informacije o sustavu (system info) možemo dobiti koristeći:
uname -a” – Prikazuje informacije o kernelu
df” – Prikazuje zauzeće diska
free” – Prikazuje zauzeće memorije i swap memorije

Info o trenutnoj temperaturi HDD-a dobiva se jednostavno sa “hddtemp /dev/sda“, a temperatura CPU-a sa “sensors
Prva stvar kod koje sam shvatio da je rad u terminalu jednostavniji, brži i učinkovitiji je bila snimanje ISO slike na bootabilni USB. Jednom jedinom linijom uspješno sam napravio Live USB za pokretanje i instaliranje jedne distribucije:

dd if=bodhi-2.4.0-32.iso of=/dev/sdb bs=4M && sync

Upisivanjem naredbi u terminal čovjek najbolje uči, osjeća se moćno i gospodarom svoga računala, ali dobro je i praviti bilješke. Ja ih radim na papiru, za nedajBože neki slučaj totalnog raspada sistema (događalo se i to).

Siguran sam da sam puno toga propustio, a mnogo toga još ni sam ne znam. Želim samo olakšati prve korake novim korisnicima i potaknuti/ohrabriti ih da slobodno krenu sami u istraživanje, jer svako novo saznanje o sve većim mogućnostima GNU/Linux operativnog sustava veseli čovjeka.

Na kraju, nikako ne bih preporučio slijepo prepisivanje (copy/paste) naredbi u terminal prije nego što dobro savladamo osnove osnova. Važno je uvijek imati sve pod kontrolom (prstima). Prije bilo kakvih eksperimenata sa svojim hardverom/softverom uvijek se preporuča pročitati upute kojih – hvala Zajednici – ima jako puno.

Linux Mint 17 Cinnamon: Idealan izbor za početnike i obične korisnike

13. August 2014 - 10:10
U posljednje vrijeme sam se pomalo umorio od isprobavanja raznih distri. Prije mi je bilo zanimljivo isprobati nešto novo, nešto drugačije. Već nekoliko godina zaobilazim mainstream i koristim nešto alternativnije stvari. PCLOS, Fedora, Sabayon, LMDE, openSUSE, a u posljednje vrijeme i Manjaro. Nije to loše. Svašta se nauči u tom “šaranju”.

Ne mogu se potužiti svojim Manjarom. Više od godinu i pol mi vjerno služi kao glavna distra na mom računalu. Ipak, nagomilalo se grešaka i sve je malo sporije nego prije. Možda bi se to dalo srediti s malo googlanja i krpanja sustava uz pomoć Arch ekipe s foruma, ali ću mu ipak dati mira. Još uvijek je tu na računalu i redovno se održava, no mislim da ću na neko vrijeme predahnuti od njega.

Ono što mi je najviše falilo iz davnih dana korištenja Ubuntua je sigurnost deb sustava i APT-a. Na drugim distrama društvo su mi često pravili kompliciraniji i manje sposobni package manageri, egzotični repozitoriji za instalaciju manje poznatih programa, povremeni izleti u kompajliranje, zavisnosti koje nedostaju, nadogradnje koje zahtijevaju pažljivo čitanje i povremeno googlanje da bi se riješili iznenadni problemi. S debianoidima su stvari drugačije radile. Najčešće se dodao repo, ili potražio i instalirao .deb paket koji je uvijek bio dostupan na netu. Ništa lakše.

Došlo je vrijeme da se malo smirim i vratim u mainstream.

Budući da nisam baš ljubitelj Unityja, odlučio sam najprije isprobati Linux Mint. Mint 17 je idealan izbor za ljude koji žele što manje administrirati svoje računalo, a što više ga koristiti. Već je proteklo prilično vremena od kada je izašao i najvjerojatnije su svi veći bugovi ispeglani. Oprostit će mi kolege Linuxaši što ovaj put nisam odabrao LMDE. Kao što sam rekao, sada igram na sigurno. Odabir je pao na klasični Mint s Cinnamon desktopom.

Dakle, evo mog iskustva nakon dva tjedna druženja s najnovijim Mintom.

Linux Mint 17 Cinnamon Live

 

Instalacija

Ne znam što tu više napisati. Mintov installer je u velikoj mjeri preuzet od bazne distre Ubuntua (što mu nikako nije minus; upravo suprotno) i jako je jednostavan i logičan. Teško da ćete u bilo čemu pogriješiti. Svi koraci su smisleni i lijepo objašnjeni. Poteškoća ne bi trebao imati ni netko tko prvi put instalira Linux na svoje računalo. Čak će mu i podešavanje dual boota biti jednostavno.

Ostavljam galeriju slika koja najbolje opisuje sve korake instalacije, pa pogledajte ako vas zanima.

(Ne zamjerite na većoj galeriji. Početnicima ona može poslužiti kao vodič za instalaciju.)

 

Cinnamon

Odlučio sam se za Cinnamon desktop jer sam, malo za promjenu, nakon XFCE-a htio koristiti neko modernije okruženje. Gnome Shell na openSUSE-u mi se jako svidio, ali Mint na Gnome bazi koristi Cinnamon. Budući da se radi o Mintovom zaštitnom znaku koji je nakon nekoliko godina razvoja postao jako ispoliran, Cinnamon je logičan izbor.

Dobro došli u Linux Mint!

 

Na Cinnamon će se svi lako priviknuti. Klasično, pomalo windowsoliko sučelje bez problema će koristiti i netko tko nikad nije čuo za Linux. Sve je na pravom mjestu, nema eksperimentiranja, a tek kad malo zagrebemo ispod površine shvatit ćemo koliko je u to “obično” sučelje ubačeno optimizacije i malih detalja koji olakšavaju rad.

Mint 17 – Qiana nakon instalacije

 

Cinnamonov izbornik je izvrsno složen. Nudi vam klasični izbornik programa po kategorijama, polje za pretragu koje u djeliću sekunde pronalazi željeni program, polje za najkorištenije programe te gumbe za gašenje računala i upravljanje korisničkim računima. Sve je dostupno klikom miša, ili tipkom Super za one koji više vole tipkovnicom upravljati svojim računalom. Ovdje se vidi evolucija Mintovog izbornika koji je bio zaštitni znak Minta još u doba starog Gnoma dvojke.

Cinnamonov meni. Sve što vam treba nalazi se tu.

 

Panel se jednostavno konfigurira prelaskom u “edit” način rada, a za one koji vole dodati svoje appletse na panel, dostupan je relativno dobar izbor online i to direktno iz alata za konfiguraciju. Nažalost, neki od tih dodataka ne rade, ali ja sam uspio pronaći sve što mi je potrebno. Ako vam neki applet ne radi, najčešće postoji hrpa zamjenskih za preuzimanje s neta.

Gužva na mom panelu. Možda nije najljepše, ali je funkcionalno. ;)

 

Nešto je skromniji izbor deskletsa, kako se na Cinnamonu nazivaju ovi mali programi za radnu površinu. Nadam se da će se tijekom narednih mjeseci taj broj povećati. Nećemo ovo bilježiti kao veliki minus – ipak su deskletsi na Cinnamonu prisutni tek nekoliko mjeseci. Meni osobno ne nedostaju. Najčešće koristim samo sat, a onima koji žele neku egzotičniju konfiguraciju ostaje Conky koji se može natjerati na sve.

Od deskletsa koristim samo sat.

 

Mint dolazi sa samo tri teme. Taj izbor će biti dovoljan samo najnezahtjevnijim korisnicima, ali kao i za sve ostalo, postoji bogat online katalog koji će sasvim sigurno zadovoljiti sve ljubitelje prilagođavanja desktopa.

Isto tako, i pozadinskih slika je tek nekoliko. Nisu loše, a na internetu ih ionako ima beskonačno mnogo pa si možete birati do mile volje.

Sve u svemu, estetski i funkcionalno, Cinnamon je jedno od najboljih radnih okruženja na Linuxu, a može se bez problema nositi s konkurencijom s drugih operativnih sustava.

 

Predinstalirani programi

Ovo je jedna od osobina Minta koju će cijeniti početnici. Gotovo sve što vam treba imate na računalu odmah nakon instalacije. Nije potrebno ništa dodatno instalirati.

  • Multimedija? Za filmove imate VLC i Totem. Za muziku Banshee. I naravno, svi potrebni kodeci su predinstalirani.
  • Dokumenti? Naravno, LibreOffice će se pobrinuti za to.
  • Uređivanje i pregledavanje fotografija? gThumb i Image Viewer poslužit će za pregledavanje, a Gimp za uređivanje.
  • Internet? Firefox, Thunderbird, Pidgin i Transmision pokrivaju gotovo sve što će vam trebati. Flash i Java su već predinstalirani.

Iako postoje i bolje zamjene za neke od ovih programa, radi se o solidnom izboru koji će početniku omogućiti bezbolno upoznavanje sa svijetom Linuxa. Kasnije se uvijek može dodati omiljeni program.  Software Manager i Synaptic će to odraditi bez problema.

Pomoću Software Managera ćete s lakoćom pronaći i instalirati željene programe.

 

 

Zauzeće resursa računala

U svakodnevnom radu primjećujem da Cinnamon traži vrlo malo od mog računala. Brzina rada je nadasve ugodna, a zauzeće RAM-a i procesora je simbolično.

Multimedija, uređivanje dokumenata, korištenje interneta i uređivanje fotografija također ne predstavljaju napor za Mint na mojem računalu. U usporedbi s XFCE-om, možda se ponaša za koji postotak sporije, ali to je zanemarivo.

Većina ljudi bi trebala biti jako zadovoljna Mintom 17 u svom svakodnevnom korištenju računala, pogotovo ako su dosad imali nešto starije računalo i neku staru instalaciju Windowsa koja se postupno zatrpala smećem i usporila.

 

Problemi

Primijetio sam nekoliko problema. Ništa strašno, a neki su i nestali nakon instalacije nadogradnji.

Računalo nakon povrata iz suspenda ponekad nije prepoznalo moju kućnu bežičnu mrežu. U ovom slučaju bih najprije optužio svoj router-jeftinjak. Vjerujem da bi s boljim routerom ovaj problem nestao.

Povremeno bi se (opet, najčešće nakon suspenda) zadana tema resetirala i imao bih ružne ikone i prozore defaultnog Gnomea. Ovo se nije moglo popraviti mijenjanjem teme i postavkama sustava, već sam se morao odlogirati i ponovno ulogirati da bi se tema popravila. Nakon posljednje nadogradnje mi se ovo više nije događalo, tako da mislim da je ovaj problem riješen.

Totem mi iz nekog razloga ne reagira na klik mišem na željenu poziciju u filmu. Da bih došao do nje, mišem trebam uhvatiti klizač i dovući ga na željeno vrijeme. Nezgodno. VLC, koji inače koristim, nema tih problema.

Posljednji “problem” na koji sam naišao jest to da je zadana radnja klikanja s dva prsta na touchpad emulacija desnog klika na miš. Srednji klik se dobije klikom na obje tipke na touchpadu. Ne vidim smisao toga. Po mom mišljenju, ovo je daleko neergonomičnije rješenje od klasičnog two-fingers-tapping za srednji klik. Ako i vama to ide na živce, evo kako to riješiti.

Zaključak

Definitivno preporučam ovu distribuciju! Mint je stabilan, brz, prilagođen početnicima, jednostavan za održavanje, a Cinnamon je prekrasno i moderno radno okruženje, nezahtjevno za računalo i prilagodljivo svačijim potrebama.

Za sve one kojima se ne da previše vremena utrošiti na instalaciju, podešavanje i održavanje računala, a i za one koji se tek upoznaju s Linuxom, Mint je po meni najbolji izbor.

Ako vas još uvijek nisam uvjerio, Linux Mint 17 je LTS (long term support) izdanje i bit će podržano do 2019. godine. Bolje od toga ne može!

Ako ste korisnik Minta, javite svoje iskustvo u komentarima ispod. To će sigurno pomoći onima koji planiraju na svoje računalo instalirati ovu distribuciju Linuxa. Moje iskustvo korištenja je zasad više nego dobro. Možda netko nema takvo mišljenje?

Objavljen KNOPPIX 7.4.0

11. August 2014 - 15:44

Ta svestrana Live distra među prvima je bila dostupna kao LiveCD. Davne 2003. godine mogućnost isprobavanja operativnog sustava bez instalacije na hard disk je bila nešto novo i revolucionarno. Iako su Live linux distribucije postojale i nekoliko godina ranije, zbog ograničenja tadašnjeg hardvera i softvera nisu stekle popularnost. Knoppix je zbog toga uvelike zaslužan za porast popularnosti Linuxa jer su ga mogli isprobavati i manje vješti korisnici računala. Brojni Linuxaši spominju upravo Knoppix kao svoju prvu Linux distribuciju.

Nakon nešto više od godinu dana, objavljena je nova verzija KNOPPIXa brojčane oznake 7.4.0.
Oni koji nisu dovoljno pažljivo pratili razvoj ove distribucije mogli bi zaključiti da je verzija 7.3 preskočena što baš i nije potpuno točno. Naime, Klaus Knopper je za ovogodišnji CeBIT, ekskluzivno uz časopis “Linux magazin”, pripremio verziju 7.3, no ista nikad nije bila službeno dostupna za širu uporabu.

KNOPPIX 7.4.0 desktop

 

KNOPPIX Linux baziran na Debian Linuxu (stable i novi desktop paketi bazirani na testingu i unstableu) donosi “osvježavajuću” ponudu u ovom ljetnom periodu. Krenimo redom:

  • Kernel: 3.15.6 (uz cloop i aufs)
  • Xorg: 7.7
  • KDE: 4.13.3
  • GNOME: 3.12.2
  • LibreOffice: 4.3.0
  • Gimp: 2.8.10
  • Firefox/Iceweasel: 31.0
  • Nova eksperimentalna verzija 3D upravitelja prozora (Compiz 0.9.11.1)
  • Nova verzija tekstualnog web pretraživača za ljubitelje CLI-a (elinks)
  • Wine: 1.7 (git)
  • Virtualbox: 4.3.14 i qemu-kvm: 2.0.0

Ostale novosti možete pročitati na njihovoj stranici.

KNOPPIX dolazi sa podrazumijevanim LXDE desktop okruženjem, dostupan u CD/DVD izdanju (CD će biti dostupan kasnije), sa standardnim 32-bitnim kernelom (64-bitni kernel je instaliran na DVD-u koji se automatski podiže ako sustav prepozna 64-bitni hardver).

Kliknite za animirani prikaz

Novi KNOPPIX možete preuzeti sa službene stranice.

Mali pregled Ubuntu vijesti

10. August 2014 - 5:37

Poučeni iskustvom iz prethodnih godina znamo da ljetni mjeseci obično ne donose neke posebne vijesti – ni općenito ni o temama vezanim uz GNU/Linux. No čini se da je ekipa “iz i oko” Canonicala ovo ljeto odlučila provesti radno, pa je tako:

  • 25. srpnja, samo tri mjeseca nakon izlaska Ubuntua 14.04, objavljena verzija Ubuntu 14.04.1 LTS koja prema navodima donosi niz popravljenih bugova, bolju podršku za novi (noviji) hardver i nadogradnju kernela.

14.04 LTS upgrade -available

  • 1. kolovoza Ubuntu zajednica objavila je Alfa2 verziju Ubuntu MATE Remix koja korisnicima donosi povratak u vrijeme prije Unityja, kada su mnogi od nas koristili Ubuntu s GNOME 2 korisničkim sučeljem. Svi zainteresirani već danas (uz napomenu da se radi o alfa verziji) mogu Ubuntu MATE Remix u 32- ili 64-bitnom izdanju preuzeti s priložene poveznice te se barem na trenutak vratiti u prošlost.

Ubuntu MATE Remix Alpha2

  • 5. kolovoza za verziju 14.04 LTS postali su dostupni novi Intelovi driveri za grafiku (grafički dio CPU-a), što bi trebalo donijeti bolje performanse i optimizacije vezane za uštedu energije kod prijenosnika.
  • 9. kolovoza objavljena je i najvjerojatnije zadnja verzija prethodnog LTS-a, Ubuntu 12.04.5 koji donosi – između ostalih nadogradnji i ispravaka bugova – i kernel 3.13 te pripadajući X.org, čime je sustigao aktualnu inačicu LTS-a 14.04.

Za kraj ovog malog pregleda zadnjih desetak Ubuntuovih ljetnih dana: ako niste “bacili” pogled na tjedni pregled popularnosti distribucija na web stranici DistroWatch.com Ubuntu se s minimalnom prednošću ispred Linux Minta vratio na prvo mjesto popularnosti.

Do čitanja nekom drugom zgodom…

Valencia je uštedjela 36 milijuna eura prelaskom na Linux

6. August 2014 - 5:39
Razvijene europske zemlje ozbiljno su shvatile potencijal za uštedu koji donosi korištenje slobodnog softvera. U tim državama se polako počinju pojavljivati prvi plodovi višegodišnje strategije zamjene vlasničkog softvera slobodnim.

Iz Španjolske nam tako dolazi još jedan primjer. Naime, u njihovom školskom sustavu je tijekom devet godina na 110 000 računala instaliran Lliurex, distribucija Linuxa zasnovana na Edubuntuu.

Lliurex je španjolska distribucija zasnovana na Edubuntuu (Izvor: Wikipedia)

 

Distribucija je prilagođena radu u školama, te osim standardnog seta programa koje vidite i na svojim Linux distribucijama, Lliurex posjeduje i LliureX-Lab, program koji nastavniku olakšava prezentaciju korištenjem multimedijskih i interaktivnih elemenata, omogućava povezivanje računala u učionici u jednu videokonferenciju, te olakšava dijeljenje nečijeg (najčešće nastavnikovog) desktopa sa svim računalima u toj učionici. Takva programska rješenja se najčešće naplaćuju, a u Lliurexu ih svi dobiju besplatno.

Lliurex se u školama Valencije koristi devet godina, što je toj španjolskoj pokrajini donijelo uštedu od 36 milijuna eura. U vrijeme ekonomske recesije, ovaj novac im je zaista dobro došao.

Još jednom se pokazalo da  – uz dobro planiranje – uvođenje otvorenog i slobodnog softvera donosi sigurnu uštedu. Uz možda nešto veće početne troškove, a najčešće čak ni to, dugoročno se prelazak svakako isplati.

 

Izvor: Softpedia; joinup.ec

Podsjetnik na edXov online tečaj – Uvod u Linux

5. August 2014 - 6:07
Podsjećamo da je prvog kolovoza Harvardova i MIT-ova platforma za online edukaciju – edX u suradnji s Linux Foundationom objavila besplatni online tečaj “Uvod u Linux“. 

Na tečaju će se učiti osnove rada u terminalu i grafičkim okruženjima te će se polaznike upoznati s tri glavne obitelji Linux distribucija.

Preduvjet za pohađanje tečaja je osnovno znanje korištenja računala. Tečaj je u potpunosti besplatan i mogu mu pristupiti svi zainteresirani.
Ovdje možete pročitati kako pripremiti svoje računalo za tečaj.

13. virtualni HULK/HrOpen sastanak

2. August 2014 - 14:08

nedjelju, 3. kolovoza 2014. od 20:00 do 21:00 sati održat će se 13. virtualni sastanak HULK-a i HrOpena.

Ovaj sastanak će biti u obliku slobodne diskusije/mini razmjene vještina. Nešto slično PechaKucha predavanjima.

Mjesto sastanka – IRC kanal #hulk-leadership

Izdvojene teme sastanka su:

        • edX Introduction to Linux 
        • Kratki pregled novosti iz 3D svijeta

Da biste vidjeli sve teme sastanka i/ili predložili vlastitu temu, molimo posjetite sljedeći link.

Svi su dobrodošli!

 

LUGoNS organizira drugi Balkan Computer Congress

30. July 2014 - 21:12
U Novom Sadu od 05. do 07. rujna u Muzeju suvremene umjetnosti Vojvodine održat će se drugi po redu regionalni hakerski kongres “BalCCon2k14 – Second Base”.

Prošli se zvao “Prvi kontakt”, a ovaj bi trebao predstavljati napredak pa je dobio ime: “Druga baza“. Je li to ideja hakera koji se bavi bejzbolom? Kad netko pročita da se održava hakerski kongres…tko zna što mu iskrsne u mislima? Momci s pepeljarama koji bulje u ekrane, dredovi i martinke ili tko zna kakva kombinacija nastala u glavama holivudskih dizajnera?

Program kongresa obuhvaća brojne prezentacije, radionice i predavanja iz područja sigurnosti računarskih sustava s posebnim osvrtom na društveno-političke teme poput zaštite privatnosti na internetu, slobodnog softvera, programskih jezika, razvoja aplikacija i drugih. Predavači su poznati i priznati pripadnici hakerskih zajednica iz cijelog svijeta.

Pridružite se hakerima iz cijele regije na ovogodišnjem BalCConu.

 

Organizatori kongresa su novosadsko udruženje Linux korisnika “LUGoNS” i Wau Holland Foundation iz Hamburga. Osnovni cilj udruženja je rad na boljitku društva, poticanje korištenja GNU/Linux sustava u tvrtkama ali i kod pojedinaca i entuzijasta. LUGoNS je podrška svim Linux korisnicima u Novom Sadu, Vojvodini i Srbiji. Članovi udruženja također nastoje podići svijest o informatičkoj kulturi i promoviraju FLOSS (Free/Libre and Open Source Software).

BalCCon je zamišljen kao centar hakerske zajednice u regiji, dostupan svima koji financijski nisu u mogućnosti posjetiti druge kongrese u Europi i SAD-u. Ovakva manifestacija neophodna je na Balkanu da bi postojalo mjesto na kojem se jednom godišnje razmjenjuju novostečena znanja, sastaju mladi puni ideja i stariji puni iskustva i znanja; da se upoznaju, povežu i ohrabre svi koje računala/mreže/sigurnost/nekonvencionalan način razmišljanja zanimaju, a nemaju gdje dobiti željene informacije. Time bi se u samoj hakerskoj zajednici podigla razina stručnosti uz vodstvo starijih kolega, a riješio bi se i problem nemogućnosti dopiranja do prostora i vremena da se osobni radovi prezentiraju.

Dovođenje poznatih i priznatih ljudi kao predavača omogućava ljudima iz regije da te iste predavače sada vide uživo te da diskutiraju s njima o temama koje ih zanimaju.

BalCCon želi približiti svijet studentima koji su zainteresirani za haktivizam, slobodni kod, tehničke znanosti te svim mladima kojima su ove i srodne teme privlačne. Na ovaj način mladima se pruža prilika da prezentiraju svoje radove ako su oni interesantni, inovativni i u skladu s moralnim načelima za koje se zalaže cijela zajednica okupljena oko slobodnog koda.

Pogledajmo tko su predavači. Oni su hakeri. Haker je onaj tko svoje znanje o računalima želi prenijeti i podijeliti s drugima. Ideja da je haker nešto što zlonamjerno nastala je u glavama holivudskih dizajnera.

Dođite. Otvorite oči i uši i primite pametne informacije koje ne dolaze iz TV uređaja ili s nekog “lajovanog” (ne fali k) linka.

  • Mitch Atlman: Haker iz San Francisca, izumitelj. Autor uređaja koji gasi sve poznate marke televizora i pušta vaš um na slobodu. Odlučan je podijeliti s vama svoje znanje o elektronici i lemljenju, i želi da zajedno s njim napravite svoj vlastiti Arduino kontroler.
  • Bernd Fix: Haker iz Berlina, osnivač Chaos Computer Cluba (1986.). Tvorac prvog demo virusa u Časopisu. Drži se maksime pravog hakera: “Don’t mess around with other people’s data”. Od njega možete čuti što se novo događa na polju post-quantum kriptologije. Čemu to služi? Nemam pojma, doći ću na predavanje.
  • Aleksandr Timorin: SCADA sistemi… Na prvi pogled nešto u potpunosti izvan bilokakvog životno potrebnog znanja… Tko bi rekao kakvo hakersko znanje se krije ispod površine?
  • Anand Buddhdev: Znate ono kad se pitate koja IP adresa, koje ime, DNS serveri, gdje se to registrira… Anand dolazi iz RIPE NCC, a držat će uvod u Ansible. Ni manje ni više.
  • Voja Antonic i Dejan Ristanovi: Sjeća li se netko časopisa “Računari u vašoj kući”, pa još prvog broja, sve s opisom samogradnje računala Galaxy? Upoznajte osobno njenog Tvorca. Što još zna? Posjetite i ova predavanja. Nije sve zastarjelo, nešto je postojalo i prije toga!
  • Žarko Živanov: Tko se sjeća gorespomenute Galaksije, komodoraca, ZX Spectruma, i Amstrad računala moći će od Žarka čuti puno toga, a što je najljepše, moći će to uživo i probati! Retro kutak pobudit će sjećanje na sate i sate igranja na najboljim mašinama na svijetu.
  • Moritz Bartl: Na Njemačkom bi ZwibelFreunde značilo “Prijatelj Luka”. Koji Luka? Ako se sjetimo kako izgleda logo za Tor, stvari će postati jasnije. Hoćete li doći?

Što još reći… dođite, poslušajte, pogledajte, probajte. Nije haker ono što Hollywood kaže da jest.

Lista predavača nije konačna, ali ju možete pratiti na ovoj poveznici.

Ako smo vas uspjeli zainteresirati za sudjelovanje na kongresu, rezervirajte i kupite kartu na sajtu.

Također, ako imate kakvih pitanja možete nas kontaktirati na e-mail: orga@balccon.org.

Više o programu i organizaciji na: https://balccon.org

Službeni Twitter profil: @BalCCon2k14

Slackware nije bauk!

28. July 2014 - 18:00
Prije svega, ovo neće biti recenzija nego svojevrstan vodič za početnike u Slackware svijetu. Recenziju Slackwarea 14.1 možete pročitati na ovoj stranici uz znanje engleskog ili uz pomoć Google Prevoditelja.

Ovaj članak započinjem vodeći se mislima kako je meni bilo u počecima korištenja Slackwarea pa i kasnije, a zamišljen je kao brzi vodič za instalaciju i osnovnu konfiguraciju sustava. Nisu to baš bili sjajni dani. Djelomično zato što sam tek došao na Linux i još u pravilu nisam ni znao puno o tom svijetu, a dijelom zato što Slackware nije prilagođen početnicima kao distribucije koje sam do tada koristio (Ubuntu, Mint). Okušao sam se i u drugima, i prve korake u teži svijet napravio s Debianom, ali ništa nije bilo usporedivo sa Slackwareom jer je ovo nešto potpuno drugačije! Budimo realni, nije bez veze napisano da postoje distribucije za početnike i za napredne korisnike. Slackware je dokaz toga, jer nije baš distribucija tipa “ja ću to sada instalirati i koristiti” nego treba i ponešto naučiti i odraditi.

 

Slackware Tux

 

Sada se već mogu nazvati dugogodišnjim korisnikom jer su moje avanture započele verzijom 13.37, a od 14.0 ga vrtim kao glavnu stable distribuciju na svom računalu. Iako mi sad sve ovo izgleda smiješno, kad se prisjetim znam da nije bilo lako. Kao ni u današnje vrijeme, kad sam nedavno prelazio na SSD disk i kad je trebalo pročitati puno foruma i članaka, postavljati pitanja te na kraju to sve i primijeniti bez nekog posebnog pretjerivanja i učiniti stvari jednostavnima i funkcionalnima.

Ovim člankom zapravo želim pokazati korisnicima koji se dvoume ili onima koji žele Slackware da on nije toliki bauk i da se sve može uz podosta pročitanih stvari. Plan je omogućiti dotičnim korisnicima da bez puno muke slože neki minimalno podešen sustav na kojem dalje mogu raditi što žele. Nadam se da će nakon toga uvidjeti zašto se kaže da kad jednom podesimo Slackware, zaboravimo na njega – ili kako bi njegov tvorac s ponosom rekao: “It never gets in your way“. Smatram da je ostale detalje o Slackwareu nepotrebno pisati u ovom članku budući da je namijenjen korisnicima koji već znaju što je Slackware.

Dakle, krenimo redom!

Inače se preporučuje skidati ISO slike s torrenta, pa će tako i ovdje biti navedeno. Ako se dvoumite koji ISO skinuti (32- ili 64-bitnu verziju), radije uzmite 32-bitnu verziju ako imate malo RAM-a ili slabiji procesor, ili ako nemate nekih specifičnih stvari zbog kojih biste morali instalirati 64-bitni sustav.

Na pitanje hoće li vam prepoznati sav RAM i slične nedoumice odgovor je – hoće. Od verzije 14.0, ako se ne varam, 32-bitni ISO dolazi s PAE kernelom te može vidjeti i koristiti 4 GB ili više RAM-a koji će zasigurno raditi brže ako imate slabiji stroj. Imajte i na umu da ako instalirate 64-bitni sustav, a trebate koristiti neke aplikacije koje su dostupne samo kao 32-bitne (Wine, Virtualbox), dotične neće raditi dok ne instalirate multilib pakete. Više o tome pročitajte dalje u članku.

ISO slike možete skinuti na sljedećim linkovima s bilo kojim torrent klijentom:

Nakon što ste skinuli ISO, možete ga snimiti na CD, DVD ili USB te započeti s instalacijom.

Ako imate još bilo kakvih nedoumica, možete se informirati na nekoj od doljenavedenih stranica ili nam se obratiti direktno na forum gdje će vam iskusniji korisnici vrlo rado odgovoriti na pitanja te vas usmjeriti na pravi put.

 

Instalacija

Instalacija je većim dijelom automatska. Napravljena je u ncurses sučelju, pa nije baš prelijepa ni prejednostavna kao u novim, user-friendly distribucijama, ali služi svrsi.

Mislim da je nema potrebe posebno opisivati, ali ako želite detaljan vodič kroz proces instalacije možete pogledati ova dva video zapisa što ih je pripremio kolega Broker sa Slackware Srbija foruma:

Dio 1.

//www.youtube.com/watch?v=HGgAGAle1a8

Dio 2.

//www.youtube.com/watch?v=A2UJoW8f0lo

Napomene:
- ako želite hrvatsku tipkovnicu odaberite croat keymap
- pri particioniranju diska nemojte zaboraviti staviti bootable flag na root particiju, tj. na particiju koja će biti odgovorna za podizanje sustava (boot).

 

Podešavanje

Ovo su neke bilješke za stvari koje su mene mučile u mojim počecima i koje sam vjerno zapisivao kao podsjetnik za eventualne buduće instalacije. One će vam biti od pomoći u prvim koracima, malo vam skratiti vrijeme podešavanja te vam omogućiti brže uživanje u dragom nam Slacku.

Dakle, pri instalaciji imate mogućnost odabira u koji DE će vas automatski bootati, ali ne morate odabrati nijedan. Ovdje je objašnjena situacija za KDE i Xfce kao najzastupljenija grafička sučelja, iako se nudi još par njih (Fluxbox, wmaker, twm itd.).

Nakon prvog boota – bez obzira što odabrali za grafičko sučelje – dočekat će nas CLI; dakle, u GUI je potrebno ući naredbom

startx

Međutim, sva navedena podešavanja ja obavljam iz konzole prije ulaska u GUI. To nije nužno, već je stvar moje navike ali i razloga što nikad nije pametno prijavljivati se u GUI kao root user. Ako baš želite sva podešavanja obaviti iz grafičkog sučelja, obavezno je prvo obaviti korak “adduser” te se onda logirati u GUI kao user, a ne kao root.

CLI login screen

1. Prvo je potrebno prijaviti se kao root korisnik jer nismo kreirali nijednog drugog korisnika tijekom instalacije.

2. Zatim napravimo korisnika pokretanjem za to predviđene skripte te slijedimo pitanja/upute:

adduser

Napomena:
- kad odabiremo grupe u kojima će korisnik biti, pritiskom strelice prema gore automatski se odabiru defaultne koje je tvorac skripte postavio
- ako ne odaberete grupe strelicom prema gore, postoji mogućnost da će vam u daljnjem radu nedostajati ovlasti za banalne radnje tipa mijenjanje postavki zvuka, korištenje vanjskih diskova itd.
- ako mislite da ste nešto “zeznuli” kod kreiranja korisnika, ulogirajte se kao root i obrišite korisnika s “userdel -r username” te ponovno pokrenite adduser skriptu da biste napravili novog korisnika.

3. Da biste dalje bezbrižno koristili Slackware potrebno ga je redovno nadograđivati i preuzeti sigurnosne zakrpe i novije verzije nekih programa. To možemo učiniti samo ako mu dodamo mirror za update, jer po defaultu nije odabran. Dakle, u doljenavedenoj datoteci uklonite znak # ispred mirrora kojeg želite koristiti:

nano /etc/slackpkg/mirrors

Napomene:
- potrebno je odbarati samo JEDAN mirror jer će slackpkg u protivnom koristiti prvi koji odkomentiramo, a ne onaj koji smo mi možda željeli
- ako želimo imati current granu Slackwarea (grana koja se mijenja tjedno te iz koje nastaje stable kad se odluči da je dovoljno stabilna; nešto poput Debian testing) potrebno je u donjem dijelu datoteke odabrati current mirror, a ne ove iznad (koji su za stable).

4. Sljedeći korak je blacklistati pakete koji se neće nadograđivati ni mijenjati u bilo kojem slučaju u radnjama koje obavlja slackpkg:

nano /etc/slackpkg/blacklist

Budući da ni u kojem slučaju nije pametno “muljati” s kernelima i dirati ih ako ne znamo što radimo, a ovaj je vodič ionako namijenjen početnicima, podrazumijeva se da ne želimo da nam se mijenja kernel. Dakle, potrebno je odkomentirati (maknuti #) sve stavke koje se nalaze pod kernel – iste bi po defaultu trebale biti zakomentirane.

kernel-generic
kernel-generic-smp
kernel-huge
kernel-huge-smp
kernel-modules
kernel-modules-smp

Ako instaliramo pakete iz vanjskih izvora (alienbob, rworkman, sbo) isto tako ih dodamo u blacklist ako ne želimo da se mijenjaju:

[0-9]+alien
[0-9]+rlw
[0-9]+_SBo

Kad imamo instaliran samo jedan DE i ne želimo drugi, dodat ćemo u blacklist i to da nam prilikom nadogradnje ne povuče i instalira cijeli DE. Primjeri se odnose na KDE i Xfce jer se jedini instaliraju u odvojenim grupama.

U slučaju da imamo Xfce a ne želimo KDE, napravit ćemo sljedeće u datoteci blacklist:

kde
kdei
calligra

Obrnuto, ako imamo KDE i ne želimo Xfce potrebno je u blacklist dodati:

xfce

5. Nakon svega ovoga možemo slobodno napraviti update slackpkga:

slackpkg update gpg
slackpkg update

6. Kad smo već ovdje u CLI sučelju, nije loše odmah napraviti i nadogradnju cijelog sustava. Nikad ne znamo što se sve nalazi u nadogradnji te što bi moglo poći po zlu ako smo prijavljeni u GUI, a ne želimo slomiti sustav do granice nemogućnosti podizanja, pokretanja GUI-ja ili nekog drugog problema. Šanse da će se išta dogoditi nisu velike, ali ovo je samo mjera sigurnosti.

slackpkg update
slackpkg install-new
slackpkg upgrade-all

Napomena:
- ako vam se slučajno pojave neke nove konfiguracijske datoteke, potvrdite ih sa „o“ (slovo o), što znači prihvaćate nove, a stare će biti spremljene sa strane. Ako i nešto pođe po zlu ili vam nešto ne odgovara, možete ih izmijeniti ili vratiti stare.

7. Moglo bi se dogoditi da se hrvatske dijakritike (č,ć,š,ž) ne prikazuju dobro u aplikacijama tipa Terminal ili Thunar/Dolphinu i sl. Najbolje je i to odmah u startu riješiti jednostavnim uređivanjem lang.sh datoteke.

nano /etc/profile.d/lang.sh

Kada smo u datoteci, potražimo linije navedene ispod te ih odkomentiramo/zakomentiramo, tj. uklonimo ili dodamo znak # ispred njih.
Prvo je potrebno staviti znak # ispred sljedeće linije:

export LANG=en_US

a iz linije ispod ukloniti znak #

export LANG=en_US.UTF-8

8. Za kraj, ako želimo automatsko pokretanje grafičkog sučelja potrebno je urediti inittab datoteku:

nano /etc/inittab

te u njoj promijeniti

id:3:initdefault:

da izgleda ovako

id:4:initdefault:

9. Najlakši korak od svih – slijedi reboot i uživanje u omiljenoj nam distribuciji konfiguriranoj za ugodan rad.

Napomena:
- ako vam je nakon reboota i prvog logina mapa Home prazna, odnosno ne sadrži nikakve druge mape tipa Pictures, Music i Videos, potrebno je kao korisnik utipkati sljedeće u terminal:

xdg-user-dirs-update

i voila – mape će se pojaviti.

Slackware-14.1 KDE

 

Slackware-14.1 Xfce

 

Instalacija i nadogradnja programa – kako i zašto?

Svima nam je poznato da Slackware ima specifično upravljanje paketima, pa ćemo se prvo prihvatiti toga. Na internetu se često može pročitati da Slackware nema upravitelja paketima, što je laž! Naravno da on postoji, i zove se slackpkg. Razlog zašto mnogi krivo tumače i pišu netočne informacije jest činjenica da slackpkg nema upravljanje zavisnostima (dependencies). Dakle, njih moramo sami tražiti i instalirati te sami odlučujemo što želimo u sustavu, a što ne. Slackpkg je odličan upravitelj i nikad neće napraviti nešto što od njega ne tražite. Za ostalo ćete se pobrinuti sami, jer je na kraju krajeva to vaš sustav u kojem vam je slackpkg samo pomoćnik da instalirate što želite.

Ako vam sam slackpkg nije dovoljan, postoji još nekoliko izvora paketa za instalaciju programa, a i samih programa koji vam u tome pomažu. Najbolje je ne koristiti neke 3rd party programe ili upravitelje paketima jer možemo naići na ono što se zove „dependency hell“. On se događa i kad postoji razlika u verzijama paketa, do čega vrlo lako može doći ako koristimo više izvora. Stoga će se u uputama ispod koristiti samo provjereni izvori i kombinacije koje možete koristiti.

Prvo ćemo navesti nekoliko izvora. U prvom redu to su ljudi koji sačinjavaju Slackware tim. Pat je kreator distribucije i on je fokusiran primarno na samu distribuciju. Tu su još i Eric Hameleers aka AlienBOB te Robie Workman aka rworkman. Njih dvojica imaju svoje repozitorije u kojima se može naći puno paketa spremnih za direktnu instalaciju. Za njih u većini slučajeva nisu potrebne zavisnosti jer su ih oni sami već upakirali. Nije naodmet reći i da je alienbob fokusiran na KDE, a rworkman na Xfce, pa se kod njega može naći dosta lightweight programa. Tom se informacijom vodite i kod traženja paketa za vaš odabrani GUI. Ako se kod njih ne nalazi paket koji tražite, u većini slučajeva ćete ga naći na SBo stranici gdje se nalaze source paketi (dakle, sve instalirate iz sourcea).

Neću dalje objašnjavati i predlagati druge mogućnosti instalacije programa zato što ih ne smatram ispravnima. Njih ne biste trebali koristiti zbog toga što nisu u skladu sa Slackware filozofijom, ali i zato što biste mogli samo naštetiti sustavu i sebi s problemima i gubljenjem vremena na nepotrebne stvari.

Izvori iz kojih možete preuzimati pakete ili ih pretraživati su:

 

slackware-newbie

 

Sad kad ste donekle informirani i vidite o čemu se radi, možemo prionuti poslu te korištenju navedenih izvora.

1. Slackpkg kao upravitelj paketa za Slackware upravlja svime što instaliramo – nadogradnjama, instalacijama prepakiranih programa ali i onih napravljenih iz sourcea. U pravilu je vrlo jednostavan za korištenje i nema nekih posebnih mudrosti kad smo ga već u prethodnim koracima konfigurirali.

Instalacija programa vrši se naredbom:

slackpkg install imeprograma

Brisanje programa:

slackpkg remove imeprograma

Nadogradnja nekog zasebnog programa (ako ne radimo nadogradnju cijelog sustava):

slackpkg upgrade imeprograma

Reinstalacija programa u slučaju da zatreba:

slackpkg reinstall imeprograma

Napomena:
- slackpkg koristimo ako želimo instalirati program iz mirrora koji smo označili prije te ako želimo napraviti nadogradnju sustava. Za instalaciju paketa s diska koristimo pkgtool, što je opisano u nastavku.

2. Pkgtool je još jedan upravitelj paketa koji dolazi predinstaliran. Njime instaliramo stvari koje smo napravili iz sourcea ili koje smo skinuli već prepakirane. U pravilu je situacija ista kao i sa slackpkgom uz nešto drugačije naredbe. Za pkgtool postoji i ncurses sučelje koje možete koristiti ako poželite.

Instalacija programa vrši se naredbom:

installpkg imeprograma.tgz

Brisanje programa:

removepkg imeprograma

Nadogradnja programa:

upgradepkg imeprograma

Napomena:
- pkgtool može instalirati samo .tgz, .tbz, .tlz i .txz datoteke koje su napravljene za Slackware.

3. Slackpkg+ je dodatak za slackpkg koji omogućava održavanje i nadogradnju paketa iz 3rd party repozitorija. Sa slackpkg+ nema potrebe posezati za drugim nepodržanim aplikacijama jer on nudi njihovu funkcionalnost a ne mijenja Slackware filozofiju. Ukratko, pomoću njega možemo nadograđivati sve pakete AlienBOBa i rworkmana bez da ih ponovno ručno instaliramo. Upravljanje njime nije ništa drugačije od instalacije pomoću običnog slackpkga – naredbe su iste jer je slackpkg+ svojevrsni plugin za slackpkg. Dakle, nakon instalacije slackpkg+ možete raditi sve kao i dosad bez dodatnog kompliciranja.

Skinuti i instalirati ga možete prema sljedećim uputama:

Link na stranicu za preuzimanje gdje možete naći najnoviju verziju (obično na vrhu) te ju preuzeti:

slackpkg+-xyz.txz

i instalirati pomoću installpkg

installpkg slackpkg+-xyz.txz

Napomena:
- ako koristimo slackpkg+ nije potrebno blacklistati alien i rlw pakete!
- da biste nadogradili slackpkg+ dovoljno je samo obaviti nadogradnju sustava. Ako je dostupna novija verzija, bit će povučena zajedno s ostalim programima
- s instalacijom ćete dobiti i novu konfiguracijsku datoteku za slackpkg+, pa ako bilo što treba mijenjati pogledajte u /etc/slackpkg/slackpkgplus.conf

4. Slackbuilds je moćan izvor svega što ćete trebati. U pravilu ovdje možete naći sve pakete koji vam zatrebaju; barem sam ja uvijek mogao, iako znam za nekoliko slučajeva gdje su ljudi tražili nešto čega nema, ali su to uglavnom bili ekstremi. Važno je znati da je sve što skidamo s ove stranice potrebno ručno buildati, a zatim iz tog paketa koji dobijemo instalirati program. Međutim, za izradu paketa su nam obično potrebne neke zavisnosti, pa moramo i njih uključiti. Objasnit ćemo kako i to napraviti. Ako ste pomislili da ćete morati tražiti dotične zavisnosti, možete odahnuti, jer su one koje Slackware nema po defaultu ispisane ispod samog paketa. Tako ih možete jednostavno skinuti, zasebno buildati te uključiti u „glavni“ paket prilikom njegove izrade. Mislim da je bilo dovoljno objašnjavanja, krenimo na posao!

Link stranice je: http://slackbuilds.org/

Na stranici unesite ime programa koji želite u tražilicu, kao i verziju Slackwarea za koju trebate paket. Ispod će vam se pojaviti sve što je potrebno za izradu tog paketa.
Da biste mogli buildati paket, potrebno je skinuti SlackBuild i source za paket. Kada to učinite, provjerite jesu li na popisu i zavisnosti za paket. Ako jesu, morat ćete i njih skinuti isto kao što ste skinuli i paket – dakle i Slackbuild i source!

Ispod ću navesti primjer za sve korake instalacije paketa na ovaj način, a za primjer ću iskoristiti geany-plugins, odnosno njegovu zavisnost geany.

geany-search

 

geany-plugins

 

geany-paketi

 

Kad skinemo potrebne pakete za geany-plugins i geany uputimo se na mjesto gdje smo ih skinuli. Pretpostavit ćemo da je to mapa /home/Download. Prebacimo se na tu lokaciju i otpakiramo (extract) sadržaj tih SlackBuild paketa koje smo skinuli. Source kod paketa samo ubacimo u mapu koju smo dobili nakon otpakiranja.

Nakon toga potrebno je otvoriti terminal i u njemu ući u mapu koji smo napravili. Navodim samo primjer, a vi ga ispunite točnim podacima.

cd /home/username/Download/otpakirana geany mapa

Sad kad se već nalazimo u mapi potrebno je SlackBuild skripti dodijeliti ovlasti za izvršavanje.

chmod +x geany.SlackBuild

Nakon toga možete započeti buildanje skripte. To obično potraje neko vrijeme, ovisno o veličini paketa.

./geany.SlackBuild

Nakon što se radnja izvrši, u zadnjem redu u terminalu će nam se ispisati linija s imenom paketa. Nju označite i kopirajte, ili prepišite kao što je ispod navedeno i instalirajte program.

installpkg imepaketa.tgz

Na isti način sada možete instalirati i glavni paket, budući da je ovo bila njegova zavisnost (vezano za primjer geany-plugins kao glavni paket i njegovu zavisnost geany).
I to bi bilo to! Ako vam se ovo čini prekompliciranim, možete koristiti i sbopkg, grafički tj. ncurses upravitelj paketima iz Slackbuildsa.

Napomena:
- ako niste instalirali cijeli sustav (full system install) moglo bi doći do problema sa zavisnostima jer su na stranici navedene samo one koje su potrebne za cijeli sustav.

5. Sbopkg je, kao što sam već rekao, grafički alat za instalaciju paketa sa SlackBuilds stranice baziran na ncurses. Radi istu stvar kao i ručno instaliranje, samo bez puno komplikacija. Zavisnosti se mogu staviti na listu čekanja (queue) po redu kako su potrebne za instaliranje paketa, a cijeli proces je vrlo jednostavan.

sbopkg_start

 

Skinuti ga možete s ove stranice, a instalirate ga kao i svaki drugi paket:

installpkg paket-koji-ste-skinuli.tgz

Nakon toga pokrenite ga iz terminala – obavezno kao root korisnik:

sbopkg

Pri prvom korištenju sam će vam ponuditi konfiguraciju; ako vam odgovara, potvrdite sa „C“. Ponajprije obratite pažnju na verziju Slackwarea za koji se konfigurira (14.1 ako ste skidali s linkova na početku teksta), a ostalo bi trebalo biti u redu.
Kad ste odradili taj korak, napravite „Sync“ repozitorija i sbopkg je spreman za rad!

Daljnje korištenje je jednostavno. Ako tražite neki određeni paket, otvarate „Search“ opciju te upisujete ime paketa, označite ga i stavljate na listu čekanja. Ako želite pretražiti repozitorij, koristite „Browse“ opciju gdje su navedeni svi paketi i gdje možete odabrati koji ćete instalirati.

Kad ste sve odabrali i dodali na listu čekanja, odlazite do opcije „Queue“ i odabirete „Process“. Na kraju potvrdite s „Download, build, and install“ i to je to, samo pričekajte da završi.

Ovdje sam ukratko opisao neke osnovne opcije. Ako se želite poigrati i vidjeti što sve ima, samo dajte – opcija je mnogo, a ako radite i učite, dobro će vam doći! Ako sam negdje pogriješio, ne zamjerite, jer sam sve pisao “iz glave” pa se možda neke sitnice razlikuju, ali općenito govoreći, sve bi trebalo biti pokriveno.

Napomena:
- nikako nemojte zaboraviti dodati sve zavisnosti na listu čekanja prije početka instalacije jer će inače instalacija propasti i morat ćete ponovno
- ako automatska konfiguracija zbog nečeg nije ispravna, možete ju izmijeniti u

/etc/sbopkg/sbopkg.conf

 

Završna riječ

Vjerujem da sam ovim člankom obuhvatio osnovne potrebe kućnog korisnika, stoga neću dalje ulaziti u detalje. Samo bih vam mogao zakomplicirati život, a i sebi ako krenem objašnjavati sve moguće sitnice. Za sva dodatna pitanja posjetite forume (Slackware Srbija i naš forum), a ako se možete sami snaći, pogledajte wiki stranice i Slackbook.

Zapamtite, Slackware nije strašna stvar kako mnogi pričaju. Ako imate želju i volju naučiti ponešto novo, sve se može, a tu smo i mi da vam pomognemo! Jednom kad ga “sredite” i podesite sve što vam treba on jednostavno radi i ne smeta vam dok radite na računalu, što je baš onako kako bi i trebalo biti. Napokon, sustav je tu da vam omogući korištenje računala bez ometanja vaše produktivnosti i udobnosti.

Od Slackwarea možete očekivati ono za što je napravljen. Kako ga podesite, tako će i raditi, bez nekih iznenađenja. Za kraj ću reći samo jedno: Slackware nije bauk. Život je ljepši uz Slackware; potrebno je samo malo truda da ga podesite i jednom zauvijek se riješite svih svakodnevnih smetnji koje se ponekad mogu pojaviti na sustavu.

Over and out!

 

Autor: Yeti

Toulouse uštedio milijun eura prijelazom na LibreOffice

27. July 2014 - 13:11

Toulouse, četvrti najveći grad u Francuskoj, objavio je rezultate svoga prelaska na LibreOffice. Proces tranzicije započeo je u 2011. i trajao je sve do travnja ove godine te je u njega uloženo 800 000 eura, a donosi uštedu od njih milijun.

“Slobodan/besplatan softver i open source općenito su već uhodan dio opsežne digitalne politike grada. Otvoreni model promovira ekonomski razvoj i zapošljavanje u regiji. Ipak, proces usvajanja slobodnog softvera bio je dugotrajan”, rekla je Erwane Monthubert, bivša koordinatorica prijelaza na LibreOffice.

Gradska uprava je uspješno prešla na LibreOffice i tako uštedjela milijun eura.

Deset tisuća administrativnih zaposlenika gradske uprave sada je na poslu zamijenilo Microsoftova rješenja otvorenim LibreOffice paketom, što im je donijelo velike uštede, budući da su Microsoftove proizvode plaćali 1 800 000 € svake tri godine, a u prijelaz su uložili samo 800 000 eura u svrhe razvoja.

Za vrijeme prijelaza na LibreOffice pojedinim korisnicima je bilo dopušteno koristiti i programe iz Office paketa u kombinaciji s LibreOffice programima zbog problema s prebacivanjem makro naredbi u Wordu i složenih Excel datoteka. Iz Toulousea tvrde da je to bio namjerno fleksibilan proces, iako vremenski spor.

Toulouse je također otvorio kod svoje interno razvijene aplikacije koju koristi njihova komunalna služba, a pola operativnih sustava koji se ondje koriste bazirano je na Linuxu.

“Ovi sustavi podržavaju većinu naših intranet, extranet i internet stranica kao i neke web-bazirane poslovne aplikacije, koje su sve temeljene na LAMP arhitekturi – Linux, Apache, MySQL, PHP”, rekao je Bertrand Serp, trenutni koordinator prijelaza na otvorene tehnologije.  Doduše, gradske usluge e-administracije uglavnom ne koriste slobodan i otvoren softver, no Monthubert kaže da je korištenje nekih projekata otvorenog koda kao komponenti u pojedinim uslugama e-administracije značajno pomoglo povećanju kompatibilnosti i rasprostranjenosti sustava.

 

U svakom slučaju, lijepo je vidjeti ovakve pomake u prihvaćanju slobodnog i otvorenog softvera.

 

Izvor: joinup

GOG.com od sada nudi i igre za Linux!

25. July 2014 - 10:34
GOG je nedavno najavio da će krajem godine objaviti Linux verzije 100 igara iz svog kataloga. Kako oni sami navode, podrška za Linux je najtraženija stvar na popisu želja koji sastavlja njihova zajednica.

Iako je podrška za svih 100 naslova predviđena tek za jesen, u GOG-u su odlučili svojim korisnicima već sada ponuditi katalog od pedesetak igara koje su spremne za Linux platforme. U katalogu možete pronaći starije klasike, ali i nove naslove te dobre indie igre. Tijekom narednih nekoliko mjeseci možete očekivati i “premium” naslove.

Na službenoj stranici preporučuju FlatOut, FlatOut 2, Darklands i Realms of the Haunting, a od indie naslova preporučaju CLARC. Koliko smo na brzinu uspjeli pregledati, cijene su prilično povoljne.

CLARC

 

Darklands

 

FlatOut

 

Igre možete preuzeti u .deb i tar.gz obliku. U GOG-u službeno podržavaju Ubuntu 14.04 i Linux Mint 17, pa ako ne koristite neku od te dvije distribucije, prvo provjerite je li igru moguće instalirati na vašoj omiljenoj distri.

Detaljnije o svemu, kao i popis igraćih naslova pogledajte na službenoj stranici.

 

Izvor:gog.com

Vlada Velike Britanije uvodi otvorene formate

24. July 2014 - 9:49

Nakon što smo i sami u više navrata izvještavali da su neki gradovi, cijele regije ili samo pojedine državne službe članica EU prešle na otvoreni softver i otvoreni format, iz Velike Britanije je stigla službena objava da kompletna državna administracija prelazi na otvorene formate.

Whitehall, izvor: commons.wikimedia.org, Autor: Smuconlaw

Naime, prema službenoj vijesti na web stranici www.gov.uk objavljenoj 22. srpnja 2014. godine, donesena je odluka da se za dijeljenje i pregledavanje državnih dokumenata koriste otvoreni formati među kojima ističemo PDF, HTML i ODT, a sve to da bi građanima i djelatnicima državnih tijela omogućili korištenje aplikacija koje najbolje odgovaraju njihovim potrebama.

Drugim riječima, donošenjem odluke o obveznom korištenju otvorenih formata Vlada Velike Britanije je omogućila građanima, tvrtkama i drugim organizacijama da koriste njima povoljniji softver za otvaranje i obradu državnih dokumenata. Uz to, uvođenjem točno propisanih otvorenih formata (standarda) riješit će svima nam poznatu nekompatibilnost između otvorenih i vlasničkih formata, čime će se uvelike olakšati komunikacija građanima, a tako i rad državnim službama.

I najzanimljivije za kraj, odluka o uvođenju otvorenih formata na snagu stupa odmah, a više o svemu možete pronaći na službenim stranicama.

Izvor: gov.uk

Deepin 2014 – San koji je postao stvarnost

21. July 2014 - 9:01

 

Drugačija, inovativna, elegantna i jednostavna – Deepin je distribucija Linuxa bazirana na Ubuntuu (zadnja verzija na 14.04 LTS). Namijenjena je svim korisnicima, a posebno početnicima kod kojih osvaja interes svojom ponudom i zgodnim dizajnom koji ne podsjeća na druge operacijske sustave. Deepin dolazi iz Kine, a zahvaljujući radu razvijatelja dostupna je nova verzija: 2014 Deepin Project koja donosi mnoge zanimljive stvari koje će vas navesti da ju barem virtualno isprobate.

 

Par pogledanih screenshota na netu bili su dovoljan razlog za skidanje ove distre. Službena stranica im je, srećom, prevedena na engleski jezik pa mogu razumjeti i pročitati nešto više informacija. ISO preslika je dostupna u dvije arhitekture (32- i 64-bitnoj) a za stabilan rad ove distre potrebno je imati više od 1 GB RAM-a. ISO je velik 1.2 GB pa ga možemo snimiti na DVD ili na USB (što je bolja opcija) jednostavnom naredbom iz konzole:

sudo dd if=/putanja/do/fajla.iso of=/dev/sdx

 

Pripazite na ispravnu putanju do USB-a! Neispravna putanja može uništiti podatke na drugom disku ili particiji.

 

Višejezična podrška

 

Zahvaljujući prevoditeljima iz različitih zemalja, Deepin 2014 podržava 10 jezika, stoga neće biti problem probati, instalirati i koristiti distru (ako se dovoljno dobro služite engleskim, jer hrvatski jezik još nije dostupan). Kako stoji u njihovom tekstu na web stranici, svi koji mogu pomoći u prevođenju na neki jezik su dobrodošli.

Live Desktop

 

Instalacija

 

Nakon kratkog isprobavanja distre, preostaje nam instalirati ju. Instalacija je jednostavna, sa zgodno uređenom temom i na prvi pogled nema mnogo postupaka za obaviti. Oprez: iako sve to lijepo izgleda, dobro gledajte što je ponuđeno u instalaciji, kao npr. postavke tipkovnice, vremenske zone te “expert mode” za particioniranje diska. Isti princip – različit dizajn, rekao bih, stoga instalacija ne bi trebala predstavljati problem početnicima, a pogotovo ne naprednijim korisnicima.

 

Iako sam odabrao da se Grub instalira na MBR, nakon instalacije ostao je Grub od prethodno instaliranog eOS-a. Na popisu nije bilo prepoznatog Deepina, zbog čega sam se na trenutak zapitao što sam to čekao i što se onda instaliralo ako ga ovdje nema. Podižem eOS, updateam Grub i – srećom – Deepin je prepoznat. Ne mogu reći što je dovelo do ovoga, je li problem bio do mene ili je u pitanju kakav bug. Kakogod, ne obazirem se na to i bez problema podižem Deepin (bez splash screena, iako je radio u Live načinu rada).

 

Grafičko okruženje

 

Deepin Desktop

 

Distra dolazi s vlastitim grafičkim okruženjem (DDE – Deepin Desktop Environment). Bazirano na HTML5 tehnologiji, ovo okruženje djeluje veoma jednostavno i oku ugodno, ali nekome možda i nepotpuno (nema panela). Lako se je prevariti samo gledajući sliku, jer ovo okruženje pruža mnogo više. Počeo bih s nedostatkom panela, koji čak i meni nekako nedostaje jer volim imati neke indikatore pred sobom, a ponekad i druge dodatke. Dock je preuzeo ulogu panela, a u kombinaciji sa skrivenim prikazivanjem dok su otvorene aplikacije, imam priliku vidjeti otvoreni prozor preko cijelog ekrana (full screen).

 

Desni klik u launcheru

 

Desni klik na desktop nam daje malo, ali za kratko podešavanje ipak dovoljno opcija. Launcher izbornik djeluje kao da je napravljen za ekrane osjetljive na dodir. Ipak, urednog je izgleda i omogućava brzo traženje aplikacija unosom teksta, podijeljen je u kategorije i omiljenu grupu te ostavlja dojam da se pazilo na svaku sitnicu. Tu treba napomenuti da desnim klikom iz launchera svaku aplikaciju možemo postaviti kao omiljenu (što se prvo i prikazuje nakon aktiviranja launchera), postaviti na desktop, direktno u startup, u dock pa i deinstalirati je bez da pokrećemo Software Center ili terminal.

 

Ako imamo više aplikacija na desktopu, jednostavnim povlačenjem jedne aplikacije na drugu možemo napraviti mini-launcher i tako sortirati ili uljepšati izgled desktopa.

 

Uređivanje ikonica na desktopu

 

Deepin Dock

 

Nije loš, rekao bih iskreno i otvoreno. Lijepo izgleda, a još bolji su indikatori koji se pojavljuju u sklopu launchera. Najzanimljiviji mi je applet za internet i Bluetooth koji reagira na hover miša i otvara mali izbornik gdje su smještene ikonice. Klikom na ikonice direktno palimo ili gasimo mrežu, Wi-Fi i Bluetooth. Ako kliknemo na taj applet, otvara se podešavanje mreže u Control Centru. Slično je i s drugim appletima: sat prikazuje kalendar, Power postotak baterije, Sound (scrollanjem miša po launcheru povećavamo ili smanjujemo razinu glasnoće, koji se prikazuje u obliku kruga) itd.

Jedini nedostatak ovog docka je nemogućnost promjene pozadine i položaja na desktopu te nedostatak nekih opcija koje imaju ostali dockovi. Ipak, desnim klikom na dock možemo prilagoditi njegovu vidljivost te omogućiti ili isključiti prikazivanje appleta za mrežu, zvuk i izvor napajanja.

 

Prilagođavanje vrućih kuteva

 

Par puta nakon podizanja sustava dock se nije prikazivao na desktopu, ali radili su “vrući kutevi”, pa se korištenje moglo nastaviti. Ipak, ako se to dogodi najbolje se je ponovno ulogirati, nakon čega bi sve trebalo raditi.

 

Control Center

 

 

Zaboravite standardni izgled ovog programa ili rješavanje stvari kroz konzolu (što je ipak korisno znati). Control Center se otvara na više načina: pomoću par launchera iz docka, dodirom donjeg desnog kuta mišem iz izbornika, pa i terminala (navodim mogućnosti). Kao slide s desne strane zauzima malo prostora na desktopu i nudi nam bogate opcije kojima nećemo nauditi sustavu, a pregledno i dobro su posložene tako da početnicima ne predstavljaju nikakav problem. Također, u podešavanjima je dostupno modificiranje Grub izbornika bez potrebe za instalacijom GUI softvera (ako vam ne ide ručno podešavanje u konfiguracijskim datotekama), a iz podešavanja su uključene i opcije prikazivanja appleta u docku, tako da i na taj način možete prilagođavati što želite imati u njemu.

 

Slika je uređena zbog boljeg prikaza

 

Dodajmo i da se u sklopu svega ovoga nalazi i Power gumb koji nas vodi do jako lijepe odjavne špice, a ako se predomislite, dovoljno je pritisnuti Esc na tipkovnici ili kliknuti bilo gdje na pozadinu.

 

Sa stilom

 

Deepin Store

 

Nije da ga prvi put koristim, jer sam se s njim družio u Pear OS-u 4 gdje je bio poznat pod drugim imenom. Vrijeme prolazi, razvoj napreduje, ali dizajn je ostao gotovo isti. Instaliranje aplikacija je jednostavno – pretraživanjem kroz kategorije ili upisivanjem imena. Nadogradnju sustava potražite u drugoj kartici. Deinstalacija te pregled statusa preuzimanaj i instalacije programa također su dostupni u ovom programu.

 

 

Iz nekog razloga je brzina internetske veze bila strašno niska, iako se u web pregledniku sve normalno otvaralo. Pokušaj instalacije programa iz Software Centra završio je neuspjehom: Download failed. Zar je i dalje prisutan taj problem? Naime, nešto slično mi se događalo u Pear OS-u. Nadogradnju sustava radim kroz terminal (koji je lijepo uređen: prozirna crna sa zelenim slovima), i restartam sustav. Ponovno probam instalaciju programa iz centra i sada ju uspješno obavljam. Za svaki slučaj bih preporučio koristiti terminal.

 

Deepin programi

 

Deepin dolazi s par vlastitih programa, kao što su već opisani Deepin Store, Deepin Game, Music, Movie i Boot Maker. Slike govore više od riječi, pa ću vas ovdje prepustiti njima. Deepin Game nisam koristio, tj. učitavanje naslova (igara) je kod mene trajalo dugo, a igre ionako nisu prevedene (sudeći po naslovima).

 

 

Files – Upravitelj datoteka

 

Files dolazi kao podrazumijevani upravitelj datoteka

 

Navike korisnika najčešće odlučuju što će im se svidjeti. U ovom kontekstu bih spomenuo Deepinovog upravitelja datoteka. Files dolazi s GNOME okruženjem, a moguće ga je instalirati na bilo koju distru i DE. U Deepinu se on ponešto vizualno razlikuje. Zašto? Nakon što otvorite Files, izgledom podsjeća na neki upravitelj datoteka iz lakših okruženja (bez izborne trake, a ikonice za padajuće izbornike su premještene). To i nije toliki problem, ali ikonice su krive boje, kao da ta opcija nije dostupna, a i sam izgled tih dviju ikonica je malo zbunjujuć, jer izgleda kao da se radi o odabiru rasporeda datoteka. Snaći ćete se, jer se dolaskom miša na ikonice pojavljuje njihovo značenje. Inače sve radi kako treba, a početnicima se nudi dobar izbor opcija prilikom desnog klika na datoteku.

 

Aplikacije za Internet

 

Napisat ću par rečenica o aplikacijama za rad na internetu. Deepin dolazi s predinstaliranim Google Chrome web preglednikom (Firefox i ostali pretraživači se naknadno instaliraju po želji), a ostali programi koje ima nisu loš izbor: HexChat, Skype, Thunderbird Mail, Pidgin i Remmina Remote Desktop Client. Po mom mišljenju – ni puno ni malo, dovoljno za prosječnog korisnika. Skype brojčane oznake 4.3 radi bez problema, i slika i zvuk funkcioniraju besprijekorno.

 

 

Početna stranica u Google Chromeu stilski je dorađena i nudi dovoljno opcija za sve što nam je potrebno. Detalj vrijedan čak i tih par sekundi koje provedemo tražeći željeno.

 

Zaključak

 

Ovo je prvi put da koristim Deepin. Za ovu distru sam znao ranije, ali čitajući po netu sam doznao da distra nije (bila) potpuno prevedena na neki meni poznat jezik. Sada me privukla svojim elegantnim dizajnom i potpunom lokalizacijom. Osvojila me svojom različitošću i novim programima. Par sitnih bugova tijekom korištenja nije mi pokvarilo dojam niti me navelo da uklonim ovu distru, ili da počnem sumnjati u nju. Stabilnost ni u jednom trenutku nije bila upitna.

Ovo je još jedan dokaz da zajednica može funkcionirati i stvarati nove programe – samo je znanje granica. Distra je zamišljena ovakva kakva jest, bez kopije i forka; distra koja nudi različito iskustvo, vlastiti DE i svoje programe (koje možete instalirati i na drugim distrama). Nadam se da će nastaviti s još boljim razvojem, a na web stranici je najavljeno da dolazi još jedan program iz njihove “radionice”. Preporučujem da probate Deepin, a radi boljih rezultata instalirajte ga na HDD.

 

Link za preuzimanje je ovdje.

[NOVO] Ove godine radimo tisak dva dizajna majica

14. July 2014 - 8:25
Ove godine radimo tisak dva dizajna. Pored pobjedničkog dizajna radit će se i tisak majice pod rednim brojem 4.

Minimalna količina po dizajnu je 50 kom. Cijena poštarine nije uključena u cijenu majice i plaćat će se dodatno na cijenu majice. Okvirnu cijenu poštarine možete naći na ovoj poveznici: http://www.posta.hr/cjenik-on-line

Tradicionalno ćemo organizirati i osobno preuzimanje majica u Zagrebu no o tome više kad završimo akciju naručivanja i uplata

Dizajn 1: Pobjednik natječaja za LZS majicu 2014. godine

 

Dizajn 2: Majica br.4

 

Narudžbu majice možete napraviti na linku http://info.linuxzasve.com/majice/ Također na linku možete pratiti naručene količine te potražiti okvirnu cijenu za naručenu količinu. Radit ćemo samo crne majice ove godine.

Svi koji su već naručili majice a žele promjeniti narudžbu molim Vas da se javite povratno na dobiveni e-mail sa brojem narudžbe kako bi ju mogli stornirati te kako bi mogli unijeti novu narudžbu.

 

Naručite svoju LZS majicu!

11. July 2014 - 12:48
Završilo je petodnevno glasovanje za LZS majicu 2014. godine u kojem ste mogli birati između gotovo dvadeset radova.

Ovim putem zahvaljujemo svim autorima koji su od svog slobodnog vremena izdvojili pokoji sat i poklonili nam svoju viziju LZS majice. Kao i uvijek, pristigli su nam stvarno dobri radovi i mislim da našim forumašima nije bilo lako odabrati najbolji među njima.

Borba je bila neizvjesna do samog kraja. Za pobjednika natječaja odabrali ste majicu pod rednim brojem sedamnaest. Tako će 2014. godina biti u znaku distrohoppera. Zašto bismo se odlučili za samo jednu distru kad ih možemo imati sve?

Pobjednik natječaja za LZS majicu 2014. godine

 

Sada je vrijeme da polako krenemo s naručivanjem. Okvirna cijena majice će iznositi četrdeset(ak) kuna. Cijena je određena prema narudžbi od dvjestotinjak majica (što nam je dosadašnji prosjek), a točan iznos ćemo znati nakon završetka narudžbi.

Da ne duljimo, posjetite http://info.linuxzasve.com/majice/, popunite sve podatke u tablici i sačuvajte mail s potvrdom narudžbe.

Naručivanje će trajati dva tjedna, a nakon njega kreću uplate. Kad završimo s uplatama, majice će krenuti svojim novim vlasnicima koji će okolnim znatiželjnicima morati objašnjavati što to znači distrohopper i zašto je nužno svakih mjesec dana instalirati makar jednu novu distru na svoje računalo.

Slučajni prolaznici koji nisu upoznati s Linuxom će također imati priliku od vas naučiti ponešto o svakoj od prikazanih distri.

Ima tu materijala za cijeloljetnu zabavu i možete biti sigurni da vam s novom LZS majicom tema za razgovor nikada neće nedostajati.

12. virtualni HULK/HrOpen sastanak

28. June 2014 - 16:28

U nedjelju, 6. srpnja 2014. od 20:00 do 21:00 sati održat će se 12. virtualni sastanak HULK-a i HrOpena.

 

Mjesto sastanka – IRC kanal #hulk-leadership

Izdvojene teme sastanka su:

        • 2. virtualni dan slobodnih i otvorenih tehnologija
        • FLOSS projekti zajednice – koje projekte nudite i gdje trebate pomoć

Da biste vidjeli sve teme sastanka i/ili predložili vlastitu temu, molimo posjetite sljedeći link.

Svi su dobrodošli!

Valja li taj Gnomešel?

28. June 2014 - 13:09
I tako se ja nađoh u posjedu USB sticka s openSUSE-ovim logom. Nevjerojatan splet okolnosti doveo je do toga da je taj stick u meni  pronašao svog vlasnika.

Najprije se trebala organizirati openSUSE konferencija u Dubrovniku, što sigurno nije bio mali pothvat. Nakon toga je na konferenciju otišlo par LZS-ovaca. Kao i na svim takvim konferencijama, u ponudi je bio promotivni materijal. Dvije openSUSE XL majice su tako u organizaciji tih LZS-ovaca pronašle svog novog vlasnika u Slavoniji (kad malo bolje razmislim, žao mi je što ih nisam uzeo više jer su stvarno super, a bile su jako jeftine).

U vrećici s majicama se našao, ni kriv ni dužan, i jedan openSUSE USB stick. 8 giga, sasvim dovoljno za pohranu mojih pokretnih podataka. Dobih ga gratis. Fala puno openSUSE ljudi!

openSUSE USB stick

 

Na sticku je ležao Live openSUSE. Ajde, baš ću vidjeti kakav je taj “ofišl” openSUSE na sticku. Nikad nisam imao takav “profi zapržen” LiveUSB. A kad se uzme što je taj malac proživio da dođe iz Kine u Slavoniju, zaslužio je bar malo zaživjeti na mom računalu.

Sve ovo dosad se moglo smatrati sretnom pričom. No, nakon bootanja USB sticka, život je pokazao svoju ružnu glavu. Ovaj openSUSE je bio GNOME izdanje! Neeeeee! Ne GNOME! OpenSUSE je KDE distra! Aaaaaaa!!!

Ujutro sam malo došao sebi i uvjerio se da to ne mora biti tako strašno. Puno ljudi koristi GNOME i navodno su jako zadovoljni. Vrijeme je da razbijem predrasude o ovom radnom okruženju! Dva tjedna ću se družiti s novim Gnometom, guglati rješenja za sve probleme i prilagoditi ga svojim željama. Na kraju krajeva, nisam zahtjevan korisnik. Uglavnom računalo koristim za surfanje netom, pisanje dokumenata, uređivanje slika i ponešto multimedije. Može se to.

Ajmo instalirati!

 

INSTALACIJA

Moram priznati da instalacija Linuxa na računalo više i nije neka avantura. Većina distri je to već davnih dana svladala, a openSUSE dakako već dugo nije tome iznimka.

Naravno, da stvari ne budu tako divne pobrinuli su se proizvođači računala i jedna velika softverska tvrtka s imenom koje počinje slovom M. No, mene su zaobišli pa moj laptop nema ni UEFI, niti Secure Boot nego staromodni i, kako kažu, nesigurni BIOS. Jedan nula za mene!

OpenSUSE je, kao što rekoh, svoj instaler već davnih dana usavršio. Nema tu velikih dilema. Sve ide po već uhodanom principu. Uredi lokalne postavke, odaberi particije na koje želiš staviti openSUSE, unesi svoje podatke, korisničku lozinku i pričekaj jedno desetak minuta da openSUSE obavi svoje na hardu. Reboot, vađenje sticka, unošenje još par podataka poput root lozinke i to je to.
Dočekuje me pozdravni ekran i Gnomešel avantura.

 

IZGLED

Prvo što se gleda kod svakog operativnog sustava je, dakako, izgled. Ostalo je manje važno. Ovdje je izgled kako bi se reklo “mixed bag”. Crna pozadinska slika sa stiliziranom grančicom i poznatim gušterom izgleda jako fino. Panel na vrhu isto izgleda skroz OK.

openSUSE 13.1 GNOME nakon instalacije

 

No, otvoreni prozori izgledaju malo previše “mesnato” za moje računalo i okviri prozora zauzimaju malo previše ekrana. Isto tako, nisam ljubitelj tih svijetlih tema. Više volim tamne prozore. Na njima se oči manje zamaraju. A i sam izgled zadane teme nije nešto. Generički prozori i na njima generičke tipke (pardon, tipka). Ništa zato, promijenit ću ih.

Okviri na prozorima zauzimaju previše mjesta na ekranu

 

Međutim, u postavkama za podešavanje izgleda ne nude se nikakve nove teme za prozore. Isto tako, osim ove zadane na ponudi je samo još jedna pozadinska slika, koja je čini mi se standardna GNOME pozadinska slika.

Pa niste se baš pretrgli openSUSE-aši! Mogli ste nabaciti još pokoju pozadinsku sliku i bar još jedan taman okvir za prozore. Pogledajte kako to radi Mint! Oni se ponose svojom galerijom!

Sve u svemu, izgled nije ništa nadahnjujuće. Onako, bijedna trojčica.

Ali, ako se prisjetimo, prije puno godina kada su distre dolazile s GNOME dvojkom, manje-više vam je prva stvar bila uljepšati grozno ružno sučelje i stravične pozadinske slike. Onaj smeđi Ubuntu je bio koma! Ovo je čak prihvatljiv izgled.

PRILAGOĐAVANJE GNOMEŠELU

Nisam do sada aktivnije koristio najnoviji GNOME. Isprobao sam par Live distri prije cca. godinu dana kada je Gnomešel još bio mlad, odlučio da to nije za mene i odustao od njega. Nekako mi je to sve sličilo na izmišljanje tople vode, a Xfce mi je sasvim dobro zamijenio staru GNOME dvojku pa se nisam niti previše trudio isprobati nešto novo.

Orijentacijski znam kako GNOME Shell izgleda i kako je organiziran. Znam da tu treba gurati miša u kutove ekrana pa će mi se nešto pojaviti. Gornji lijevi kut pokreće finu animaciju s trenutno otvorenim prozorima, prečacima na omiljene programe i prikazom aktivnih radnih površina.

GNOME Shell Activities

 

Na lijevom rubu ekrana smješten je izbornik s ikonama najomiljenijih programa. Vidim lako ih se uklanja i lagano se dodaju nove kratice. Izvrsno! Kratice na najčešće pokretane programe su mi uvijek potrebne. Drago mi je da je tako lako doći do njih i da se tako lagano prilagođavaju.

Na desnom rubu ekrana vidim aktivne radne površine. OK stvar. Znam da GNOME Shell nema određen broj radnih površina već da ih sami otvaramo prema svojim željama. Isto OK. I taj dio je intuitivan i nemam ništa protiv. Štoviše, sviđa mi se!

Klikanje na Activities tipku mi daje istu stvar. OK. Sad znam zašto služi i ta tipka. Tipkovnička kratica za ovo je tipka Super. Logično.

Na dnu trake s prečacima se nalazi ikonica koja asocira na Androidovu ikonu za prikaz instaliranih aplikacija. Klik na nju i otvara se popis instaliranih aplikacija. Logično. Ikone su lijepe i velike.

GNOME Shell – prikaz instaliranih programa

 

Tu se očito imalo na umu korištenje ekrana na dodir, ali sve lijepo izgleda i sasvim je funkcionalno i na klasičnom računalu s mišem i običnim ekranom. Kucanje početnih slova željenog programa začas pronalazi ono što tražim. U donjem dijelu mogu birati želim li prikaz najčešće otvaranih aplikacija ili prikaz svih aplikacija.

GNOME Shell – prikaz najčešće korištenih programa

 

Moram priznati da sve izgleda dobro. Jedina zamjerka je što se otvaranje popisa instaliranih programa događa na cijelom ekranu što nekima može smetati jer im pomicanjem fokusa s radne površine i otvorenih programa prekida radni tijek. No, osobno nemam ništa protiv.

Korisnici koji imaju puno instaliranih programa će se možda pobuniti ovakvog “androidizirajućeg” načina prikazivanja instaliranih programa, no njima se nudi organiziranje programa po kategorijama pa mogu imati doživljaj klasičnog pokretača. Na to se ne bi trebali buniti.

Odvajanje malo vremena i učenje osnovnih tipkovničkih kratica (poput Super+A za otvaranje popisa programa) poboljšava korisničko iskustvo i GNOME Shell je moguće koristiti gotovo bez miša.

U odnosu na ranije verzije GNOME trojke, koje sam koristio prije godinu dana, očit je napredak. Ovakvo sučelje se može koristiti u svakidašnjem radu.

No, naravno da nije sve tako ružičasto. GNOME Shell ima i nekih očitih nedostataka. Toliko očitih da se zapitate na kakvim je drogama ekipa u GNOME-u bila kada je donijela odluke oko nekih elemenata ovog radnog okruženja.

Pa, krenimo najprije s najočitijim propustom.

Prozori imaju samo tipku za gašenje! Nema tipke za spuštanje, niti tipke za povećavanje prozora! Ako želite to uraditi morate kliknuti desnom tipkom miša na rub prozora i u padajućem izborniku odabrati željenu opciju. Za tako osnovne i često korištenje radnje ovo je nedopustiv potez! Na svu sreću, na openSUSE-u dolazi predinstaliran Gnome Tweak Tool u kojem se ove tipke mogu izrazito lako povratiti klikom na odgovarajuću opciju. Ovaj problem je riješen za minutu.

Pomoću Tweak Toola vratite “normalne” tipke na prozore

 

Drugi problem je nedostatak popisa otvorenih prozora. Nevjerojatno je da otvorene prozore morate potražiti klikom na Activities, a ako nekim slučajem koristite više radnih površina (što je jedna od osnovnih prednosti Linuxa pred nekim drugim operativnim sustavom) otvorene prozore morate tražiti u svakoj od njih. Gotovo da vam je lakše pokraj računala imati tekicu s popisom otvorenih prozora i nju ažurirati po potrebi.

Očit je naklon “modernom” načinu rada s računalima/tabletima u kojima je ozbiljan rad i multitasking “veliko ne-ne!”. Računalo služi za otvaranje Fejsbuka i to je to! Karikiram, ali samo djelomično.

Ljudi još uvijek koriste računala za ozbiljan rad i dobar multitasking je nužnost! Isto tako i mogućnost brzog pregleda otvorenih programa i kretanje među njima. A GNOME Shell to u svojoj osnovnoj verziji ne nudi!

No, tu u pomoć priskaču ekstenzije koje pokazuje jednu od malih genijalnosti GNOME Shella. Ekstenzije se iznimno lako instaliraju iz internet preglednika. Posjet službenoj stranici, odabir željene ekstenzije, klik na mali prekidač i par sekundi kasnije željena ekstenzija se aktivira. Nije potreban reboot ili ponovno logiranje. Izvrsno riješeno i moram priznati jako zabavno. No, nadam se da su riješeni eventualni sigurnosni propusti koje bi zlonamjernici mogli iskoristiti. Ipak iz internet preglednika mijenjate postavke vašeg radnog sučelja.

extensions.gnome.org

 

Kad već pričamo o ekstenzijama moram spomenuti i to da su mnoge ekstenzije izrazito vezane uz verziju GNOME-a koju koristite. To je zbog pomalo zločeste i svojeglave odluke GNOME-ovog razvojnog tima da se zanemari kompatibilnost sa starijim ekstenzijama. Pripremite se da vam kod nadogradnje na noviju verziju GNOME-a neke ekstenzije možda neće raditi.

Da se vratim malo. Pregled trenutno otvorenih programa sam riješio TaskBar ekstenzijom koja na panel postavlja ikone otvorenih programa, a prelet strelicom miša ispod ikona pokazuje malu sličicu otvorenog programa. No, postoje još desetci sličnih ekstenzija i vjerujem da ćete za par minuta pronaći neku koja će na vama zadovoljavajući način riješiti ovaj očiti propust GNOME Shella.

TaskBar ekstenzija na panelu prikazuje otvorene aplikacije

 

Dosad sam potrošio oko petnaest minuta na googlanje i rješavanje ovih (po meni) loših rješenja. Sustav već izgleda pristojno i sasvim upotrebljivo. Sad ga treba još malo uljepšati.

Vidim da na gnome-look.org postoji hrpa lijepih tema. Zanimljivo, najpopularnija tema je ona našeg Zagortenaya. Čestitke Zagore! Googlanjem otkrivam da teme treba otpakirati u ~/.themes direktorij. Nemam ga pa ga na brzaka kreiram. Potom otvaram Gnome Tweak Tool i pokušavam aktivirati novoinstalirane teme. No, njih tamo nema ni pod razno.

Pola sata googlanja kasnije i nakon nekoliko desetaka sočnih psovki zbog predloženih rješenja koja ne rade, naletim na rješenje. I to na našem forumu (posipam se pepelom što nisam tamo odmah pogledao).

Uglavnom, rješenje spada među bisere Gnomešela! Da bi mogli mijenjati teme, potrebno je instalirati User Themes ekstenziju i nju aktivirati u Gnome Tweak Toolu! Bez toga ništa od prilagođavanja (ili na starohrvatskom “kastomizacije”) sustava!

Pa, gdje ćete Linuxašu uzeti mogućnost prilagođavanja sučelja svojim željama?! Nama je naš desktop i radna okolina dika i ponos! Kako ćemo s osnovnim Gnometom među kolege Linuxaše? Kako se pohvaliti susjedi svojim hakerskim sposobnostima kad se na desktopu ništa ne vrti i leti?

Ajde dobro, ako znate kako i ovo se riješi za minutu.

Panel sam stavio na dno ekrana. Nekako mi je to prirodno mjesto za njega. Za to sam koristio Bottom Panel ekstenziju.

openSUSE 13.1 GNOME nakon malo uljepšavanja

 

Prikaz trenutnih aktivnosti na “tweakanom” GNOME-u

 

Navodno okljaštreni Nautilus zasad mi je sasvim pristojan. Očito da sam prosječan korisnik računala pa niti ne koristim te naprednije opcije koje u novom Nautilusu nedostaju. Tu se ne mogu potužiti, ali znam ljude kojima je ovo izrazito velik problem.

Sporni Nautilus ovako na prvu izgleda skoz OK

 

Od ostalih stvari bih još spomenuo dobru integraciju s Googleovim servisima poput maila i kalendara, izuzetno loše napravljen Rhythmbox na kojem niti nakon petnaest minuta čačkanja nisam shvatio kako otvoriti neki album, te simpatičan sistemski izbornik na dnu panela u kojem rješavate svjetlinu ekrana, glasnoću, mrežu, promjenu korisnika te odjavu i gašenje.

 

openSUSE

Vjerojatno ste zaključili da ovaj tekst nije o openSUSE-tu i da je on tu sporedan lik. No, moram ga pohvaliti. U ova dva tjedna korištenja se pokazao izuzetno stabilnim, brzim i ugodnim operativnim sustavom. S obzirom na ranija ratovanja koja sam imao s ovom distrom, openSUSE 13.1 je na mom računalu pravi odlikaš! Mogao bi na njemu ostati i duže vremena.

 

ZAKLJUČAK

U isprobavanje Gnomešela sam ušao više iz znatiželje, uvjeren da će mi ukupno iskustvo korištenja biti negativno. No, nakon što sam svladao početnu odbojnost i riješio nedostatke koji su me smetali, GNOME Shell se pokazao kao jako zdravo i moderno radno sučelje. Očiti propusti se lako riješe i ne bi mu ih uzimao za zlo. A jako lijepo riješeni detalji mu daju osobnost i razlikuju ga od uniformiranih klasičnih radnih sučelja.

Moj dojam je da se GNOME Shell u trenutnom obliku (uz malo poštimavanja) može bez problema koristiti i za ozbiljan rad na računalu, a ne samo surfanje internetom. Ako ste iskoristili sve mogućnosti ekstenzija koje se nude za ovo radno sučelje, dobili ste izvrstan, moderan i prilagodljiv sustav koji se ne mora sramiti ostalih. Mislim da GNOME Shell više ne moramo skrivati pod tepih i da mu trebamo oduzeti status neželjenog djeteta Linux svijeta. Ako su vam dosadila klasična sučelja, isprobajte ovo. Uz desetak dana prilagodbe na neka drugačija rješenja, možda vam se svidi. Meni se svidio i planiram ga koristiti i nakon isteka dva tjedna probnog roka.

GNOME Shell korišten u ovoj recenziji je imao brojčanu oznaku 3.10.2.1

Linux InstallFest u SOK-u!

26. June 2014 - 18:05
Povodom izlaska novih verzija Ubuntua i Linux Minta, najpopularnijih distribucija Linuxa u svijetu, udruga SOK organizira Linux InstallFest u subotu, 5. srpnja 2014.

 

Slobodno ponesite svoje stolno računalo, laptop, netbook ili što već koristite, te bez ikakvih promjena na vašem postojećem sustavu isprobajte ili instalirajte neku distribuciju Linuxa. Na raspolaganju vam stoje članovi udruge koji će vas rado savjetovati i pomoći vam izabrati, pokrenuti i/ili instalirati distribuciju koja će zadovoljavati vaše potrebe.

Okupljanje počinje u 18:30 sati u prostorijama udruge SOK, u Splitu, Savska bb, Dom mladih (u neposrednoj blizini HRT-a i FINA-e).

Pogledajte veću mapu

Ulaz je slobodan za sve ljubitelje sustava otvorenog koda i one koji će to tek postati.
Veselimo se vašem dolasku!

Glasujte za najbolju LZS majicu 2014.

26. June 2014 - 17:07
Dragi naši LZS-ovci! Vrijeme je da natječaj za najbolju LZS majicu privedemo kraju. Tijekom ova tri tjedna pristiglo nam je osamnaest radova.

Sada vas pozivamo da pogledate pristigle radove, posjetite naš forum te u anonimnoj anketi izaberete dizajn koji vam se čini najboljim. Možete glasovati narednih pet dana. Nakon završenog glasovanja bit će proglašen pobjednik natječaja i kreće naručivanje.

Prošlogodišnji pobjednik

 

Detalje o naručivanju majica te orijentacijsku cijenu (koja ovisi o broju narudžbi) ćemo vam javiti nakon proglašenja pobjednika natječaja. Za sve koji su nestrpljivi, pogledajte kako je to izgledalo prošle godine. Okvirna cijena se ne bi trebala previše razlikovati od prošlogodišnje.

I na kraju mala napomena: za sve znatiželjnike koji su se pitali, Linux za Sve ne ostvaruje nikakav profit od izrade ovih majica. Cijena majica će pokriti samo troškove tiskare te poštarine za naše čitatelje koji neće osobno preuzeti svoj primjerak.

Eto, sad svi pogledajte galeriju pristiglih radova, trk na forum i odaberite majicu koja vam se čini najljepšom.

Klik: Poveznica na anketu