Text Size

Linux za sve

Syndicate content
Regionalna web publikacija posvećena Linuxu i otvorenim sustavima.
Updated: 3 hours 25 min ago

Predstavljeni planovi razvoja Minta 18

30. January 2016 - 19:29
Clement Lefebvre predstavio zanimljive promjene u izgledu i vizualnom identitetu Minta 18, kao i  projekt X-aplikacija.

 

Clement Lefebvre, čelni čovjek Linux Minta, na službenom je blogu objavio zanimljive planove vezane uz daljnji razvoj. U poduljoj objavi detaljno je objasnio kakve nas promjene očekuju u izgledu i vizualnom identitetu ove popularne distre. Predstavio je započeti projekt X-aplikacija (X-Apps), kao i ostale novosti u skorom Mintu 18.

 

Novi vizualni izgled

U ranijoj objavi Clem je najavio mogućnost vizualnog redizajniranja novog Minta što je podiglo popriličnu prašinu i nemir među korisnicima. Ovog puta Clem umiruje javnost i podsjeća kako je stav razvojnog tima vrlo konzervativan po pitanju izgleda, korištenja i funkcionalnosti korisničkog okruženja. Radi toga su, nakon prestanka razvoja GNOME 2 i uvođenja Unity i GNOME 3 okruženja, sami prionuli poslu i kreirali vlastita radna okruženja koja će zadovoljavati njihove zahtjeve, ali i zahtjeve većeg dijela korisnika. Isto tako, prihvaćanjem LTS (Long Term Support) strategije šalje se jasna poruka kako nema govora o “eksperimentiranju” nauštrb zadovoljstva korisnika. Upravo je takav pristup i obavljen posao oblikovao Linux Mint kakvog danas poznajemo i kog se pouzdajemo.

Clem podsjeća kako u suvremenom dizajnu prevladava trend znakovitog naziva flat – jarke boje bez gradijenta, minimalistički widgeti i dvodimenzionalnost. Razvojni tim uvijek ide ukorak s trendovima, ali ih ne prihvaća stihijski. Važnije je promišljati o smjerovima razvoja i slušati potrebe korisnika.

Mint ima čvrst stav o vlastitom identitetu i odnosu prema korisnicima, stoga će i novi vizualni izgled biti podređen tome. Mint 18 tako donosi redizajniranu službenu Mint-X temu i nove ikone. Novi će izgled, kako se najavljuje biti moderan i profesionalan, ali bez minimalizma i flashy boja. Zanimljivost je i to što će se isporučiti obje teme: Mint-X tradicionalna i moderna, čime se korisnicima bez prisile daje mogućnost zadržavanja izgleda Minta 17.

 

X-aplikacije (X-Apps)

Najavljuje se i uvođenje novog projekta nazvanog X-Apps. Riječ je o korištenju GTK aplikacija neovisno o grafičkom okruženju bez potrebe instaliranja zavisnosti koje dolaze s njima. Ideja je potekla zbog problema u kompatibilnosti s GNOME 3.18 okruženjem, koji je osnova Cinnamona. Novo izdanje 3.18 primilo je veliki broj ključnih nadogradnji zbog čega se uvelike razlikuje od 3.10 prethodnika. To je uzrokovalo brojne probleme i nekompatibilnost s GTK aplikacijama, ali i ostalim komponentama koje u Mintu 17.x prvenstveno koristi Cinnamon, ali i Xfce i MATE. Ono što se sada bolje integrira u GNOME Shell, drugdje izgleda kaotično. Da čitava stvar za Mint bude još teža, čak se i Unity u potpunosti oslanja na GTK aplikacije, GNOME aplikacije i okruženje. Važno je naglasiti da se ovdje ne radi samo o problemima koje je Mintu donio GNOME 3.18, već i o brojnim komplikacijama uzrokovanim novim i starim zakrpama, tj. gomilanjem kôda bez njegova pročišćavanja. Mint je dosad ovakve probleme zaobilazno rješavao dodavanjem vlastitih zakrpa u GNOME (GKT i aplikacije), forkanjem ili korištenjem starijih izdanja aplikacija (downgrade i freeze; npr. Mint koristi Gedit 2.30). Međutim, ta rješenja djeluju samo privremeno.

S druge pak strane, razvojni tim je zaključio kako, dugoročno gledano, nema smisla posvetiti se razvoju nativnih aplikacija samo za jedno okruženje budući da one gotovo bez prepreka (potrebno je vrlo malo zavisnosti) mogu raditi unutar ostalih okruženja. Nepotrebno je trošiti vrijeme i energiju u nativne aplikacije za Cinnamon kada se one, uz manje preinake, mogu koristiti u MATE-u ili Xfce-u. Clem tako objašnjava da se zbog sličnih razloga donekle zapustio razvoj MATE okruženja. Mintova ideja novih aplikacija bila bi univerzalna i generička, prilagođena za sva tri okruženja (možda, s vremenom, i za ostala). O tome se već dulje promišlja, a po prvi puta će biti predstavljena u idućem Mintu 18.

Takozvane X-aplikacije zamišljene su kao set generičkih GTK3 aplikacija s tradicionalnim sučeljem, a bile bi predinstalirane u Cinnamonu, Xfce-u i MATE-u, čime bi se postigao konzistentniji izgled unutar korisničkog okruženja. Važnije od toga je što će takve cross-platformske aplikacije dokinuti zavisnost o GNOME 3 okruženju, te istodobno omogućiti značajniji zamah u razvoju kroz uvođenje novih mogućnosti i poboljšanja. Takvo što je dosad zahtijevalo mnogo energije i vremena upravo zbog navedenih problema s kompatibilnosti i nekonzistentnosti kôda.

Prva predstavljena aplikacija takvog tipa jest xedit – program za uređivanje teksta.

 

xedit – text editor. Izvor: http://blog.linuxmint.com/?p=2985

 

 

Značajke:

  • Nastao je kao fork Plume 1.2 (Gedit 2.30), rađen u GTK3. Izgleda potpuno jednako i radi na isti način.
  • Naziva se “Text Editor” te, budući da je generička aplikacija, jednako izgleda u Cinnamonu, MATE-u i Xfce-u.
  • Koristi GTK, te podržava HiDP.
  • Ne ovisi o pojedinom grafičkom okruženju niti se svojim postavkama vezuje uz njih, za razliku od Gedita/Plume.
  • Više nije potrebno zamrzavanje u repozitoriju točno određeno starije izdanje koji se potom forka (primjerice Gedit 2.3 -> Pluma 1.2). Od sada korisnici slobodno i neovisno mogu instalirati čak i najnovije GNOME aplikacije (Gedit 3.18).
  • Najvažniji potencijal je što se ove aplikacije ne moraju razvijati samo za Mint, već i ostale distribucije neovisno o grafičkom okruženju. Na taj način bi se ubrzao razvoj i značajno poboljšala kvaliteta velikog broja aplikacija (za primjer se navodi sublime-text), ali i čitavog Linux ekosustava u cjelini. Clem navodi kako je Mintov tim itekako spreman pomoći.

 

U odgovoru korisnicima Clem pojašnjava da je prijelazom na novi tip aplikacija moguće izgubiti neke funkcionalnosti starih. Za primjer navodi pojedine MATE (GTK2) aplikacije poput Plume koja više neće imati lockdown support ili Caja koja bi mogla izgubiti pojedine dodatke pisane u starijim verzijama Pythona. Struge strane, zbog LTS podrške nužno je i nadalje održavati GTK2 Plumu, što dodatno komplicira čitav proces.

Naglašava kako čitav prijelaz neće biti nimalo lak ali, kako tvrdi, nema konkretnog argumenta zbog kojeg bi se razvijale aplikacije specifične samo jednom okruženju. Samim time, njihov razvoj i održavanje postat će u mnogočemu jednostavniji.  Spomenut je i novi Xplayer nastao iz Totema 3.10.

X-aplikacije neće ući u KDE, koji se ni dosad nije bitnije razvijao na Mintu. Gotovo nepremostivu prepreku predstavlja bitno različit koncept tog okruženja, njegove vlastite aplikacije, razvojni alati, nova Plasma 5, očekivanja korisnika, komunikacija s razvojnim stručnjacima, čak i različita filozofija.

 

Ostali planovi vezani uz Mint 18

Kako smo ranije pisali, novi Mint 18 LTS biti će baziran na Ubuntu 16.04. Iako još nema naznaka o novom kernelu, Ubuntu razvojni tim je nedavno objavio da će njihovo buduće izdanje biti isporučeno s novim 4.4 LTS kernelom. Stoga, izvjesno je isto očekivati i za Mint.

Velika je nepoznanica hoće li korisnici dobiti mogućnost nadogradnje 17 -> 18 ili će biti potrebno izvršiti clean install. Ipak, Clem ohrabruje kako se na tom problemu intenzivno radi.

Navedene promjene će podjednako zahvatiti glavnu Mintovu granu razvoja (Ubuntu baza), jednako kao i LMDE “Betsy” koji će ih prvi usvojiti. Prvom aplikacijom novog tipa možemo smatrati Blueberry – novi bluetooth client.

 

Linux Mint nam ponovno priprema brojna iznenađenja i uzbudljivu godinu!

Besplatno predavanje: Osnove RedHat sistemske administracije

7. January 2016 - 13:35
Housing d.o.o., Edukacija.hr i ICTBusiness.info u ponedjeljak, 1. veljače s početkom u 17 sati, organiziraju besplatnu online edukaciju pod nazivom “Osnove RedHat sistemske administracije”.

Osnove RedHat sistemske administracije

Stručni predavač će vas provesti kroz osnove korištenja i administracije operativnih sustava baziranih na Linuxu.

Edukacija će se sastojati od 7 glavnih tema, a polaznike će kroz njih voditi Hrvoje Mikulec, chief security officer tvrtke Sedmi odjel d.o.o. Teme kojima će se predavanje baviti su sljedeće:

  1. Što je to Linux / Demistifikacija
  2. Primarne razlike između Linux-baziranih i Windows-baziranih operativnih sustava
  3. How-to: Tekstualni prikaz (bash shell)
  4. How-to: Grafički prikaz (X)
  5. How-to: Kako doći do potrebnih programa (yum)
  6. How-to: Kako do pomoći (man)
  7. Logička struktura podataka

 

Prijavnicu za edukaciju možete ispuniti na ovoj poveznici, a prijaviti se možete do 1. veljače u 12 sati, stoga požurite.

Predavanje je odgođeno zbog bolesti predavača na 1. veljaču.

Preminuo Ian Murdock – osnivač Debiana

31. December 2015 - 10:04
S tugom u srcima objavljujemo da je 28. prosinca 2015., u 42. godini života pod nepoznatim okolnostima preminuo osnivač Debiana – Ian Murdock.

Ian Murdock – izvor: wikipedia.org

Ian Murdock je davne 1993. godine objavio prvu verziju Debian GNU/Linux operativnog sistema, te je bio prvi voditelj Debian projekta koji je kroz godine postao jedna od najbitnijih i najcjenjenijih  GNU/Linux distribucija.

Njegova prerana smrt će zasigurno ostaviti prazninu, no njegov rad i djelo na Debian projektu kao i sve drugo čime je pridonio slobodnom i otvorenom softveru će ostati zauvijek.

Počivao u miru.

Croduino Basic2: kako sam se zaljubio u elektroniku

31. December 2015 - 2:43

Nakon dvomjesečne pripreme, konačno sam ulovio vremena da dovršim ovaj članak i objavim ga – taman za blagdane. Nadam se da će još netko ovih blagdana otkriti čari elektronike i zaljubiti se u nju, a pomalo egocentrično, nadam se i da će vas ovaj članak zainteresirati za elektroniku makar onoliko koliko je potrebno da si nabavite jednu pločicu i krenete se igrati s njom.

Pisali smo već o Croduinu, hrvatskoj verziji Arduina iz osječke e-radionice, a sada, dvije godine kasnije, moramo nešto reći o njihovom novom proizvodu: Croduino Basic2.

Usporedba: Croduino Basic 2 i Arduino Uno

Croduino Basic2 je Arduino-kompatibilna pločica s mikrokontrolerom koja olakšava izlet u elektroniku, pogotovo ako nemate iskustva s njom, a naročito je korisna ako znate programirati. Za praćenje ovog članka potrebno je nešto sitno razumjeti kako ona funkcionira, a više o tome možete pročitati u našoj prošloj recenziji.

Budući da je ovaj uvod već predug, neću više odugovlačiti – evo kako je prošao moj prvi susret s Croduinom.

Croduino na prvi pogled

Nisam se nikad bavio elektronikom niti mi je ona ikada naročito dobro išla. No kad nam je ekipa iz e-radionice ponudila da se netko od članova uredništva pozabavi njihovom novom pločicom, kao svaki radoznali gimnazijalac digao sam ruku najbrže što sam mogao, prvi u zrak, kako bih upravo ja dobio ovu pločicu u ruke i imao priliku s njom se poigrati.

Nakon par razmijenjenih e-mailova, na kućnu adresu stigla mi je pločica s pripadajućim Mini USB kabelom u kutiji zamotanoj u Avogadrov broj slojeva ljepljive trake – Croduino set za početnike.

Croduino Set za početnike

Digresija: Ako se pitate “što je uopće Croduino/Arduino i zašto, u ime bogova, LZS piše o elektronici?”, dopustite da vam odgovorim: Arduino je mala open source pločica s mikrokontrolerom, a korisna je svakome tko se želi upoznati s elektrotehnikom, no u stanju je pogoniti i velike projekte. Jednostavno ju je i nabaviti i koristiti, pa olakšava i početnicima i iskusnim korisnicima rad na projektima. Croduino je hrvatska varijanta Arduina, proizvedena i dizajnirana u RH. Neću duljiti o tehničkim detaljima, pa prijeđimo na stvar.</digresija>

Pločica je zapanjujuće sitna, veličine tek 3 x 5 centimetara, dok je USB kabel izrazito dug (oko dva metra). Banana kao mjerilo:

Croduino Basic2; banana za usporedbu veličine.

Budući da je Arduino (pa tako i Croduino) otvorena i slobodna platforma, nije neobično da bez problema radi na svim platformama, pa tako i na našem dragom Linuxu. Okej, nije baš da radi out-of-the-box; susreo sam se s par problema.

Instalirao sam IDE, ukopčao pločicu, kernel ju je prepoznao, konfigurirao sam IDE za njene parametre (potrebno je postaviti pločicu kao “Arduino Nano”, procesor kao “ATmega328” te port na onaj njoj dodijeljeni), napisao svoj prvi programčić (neću ulaziti u detalje kako se programi pišu jer je to Andrej u svojoj recenziji prije dvije godine jako dobro objasnio), iskompajlirao ga i išao prenijeti, kad ono… Greška!

Greška koja se pojavljuje kad vaš korisnički račun nema pristup Croduinu

Malo gugleraja i ispostavilo se da je potrebno korisniku dati privilegije za pristup uređaju ili pokrenuti IDE kao root (nemojte to raditi…). Nakon toga, sve je funkcioniralo kako treba i bio je red programirati!

Prvi koraci u programiranju Croduina

Croduino na sebi ima dvije LED-ice: statusnu, koja svijetli intenzivnom plavom bojom, te jednu narančastu spojenu na pin 13, s kojom se možete igrati po želji, a koja svijetli kudikamo slabije. Čim spojite svoj Croduino na računalo, plava kreće obasjavati sobu te služi kao zamjenski luster, dok narančasta puno suptilnije treperi.

Statusna lampica obasjava sobu (srećom). Vidite li monitor u pozadini?

Budući da uz Croduino po defaultu ne dolazi nijedna elektronička komponenta, odlučio sam se za početak poigrati s ugrađenom LED-icom i napraviti da treperi.

Nešto malo kôda kasnije, i gle čuda, dvije sekunde svijetli, pa onda deset ne. Ne mogu opisati svoju sreću u trenutku kada sam vidio da radi kako treba, da sam uspio upogoniti to čudo.

Kod1

Svijetli! :D

Ponosan sam, sretan, svijet je divan i krasan!

No, u avanturističkom duhu, upitah sam sebe zašto bih se zaustavio na ovome. Zato sam odlučio podružiti se još malo s pločicom, pokušati nabaviti par elektroničkih komponenti i napraviti nešto više.

Mali Croduino projekt u mojoj školi

Obratih se profesorici iz informatike za ideje i sugestije, koja mi je onda rekla da mogu napraviti nešto uz pomoć komponenti iz jednog od deset Arduino setova dostupnih u školi. Tako se je jednog hladnog subotnjeg jutra, 24. listopada, nekolicina nas okupila u informatičkom kabinetu požeške Gimnazije. Na profesoričin prijedlog krenuli smo sastavljati light show.

Okupljanje

Ideja je bila uz pomoć Arduina (odnosno, u mom slučaju, Croduina), par (jeftinih) elektroničkih komponenti i nekoliko LED-ica složiti napravicu koja bi reagirala na zvukove iz okoline te svjetlucala prikladno – nešto nalik onim vizualizerima glazbe koje ste (vjerojatno posljednji put) vidjeli u WinAmpu.

Za ovo vam je potreban začuđujuće malen broj komponenti; sve ih vidite na slici.

Ovo su sve komponente koje trebate.

Ipak, neka vas ne zavara broj komponenti i njihova veličina, jer ovo nije tako jednostavno za spojiti ispravno. Rupice su malene, fizika je teška, a nožice komponenata tvrde. (Doduše, za otpornike sam konstantno bio u strahu da ću ih pokidati.)

Nakon nešto malo eksperimentiranja, razmišljanja i crtanja po ploči, uspjeli smo dobiti shemu kako bi se komponente trebale spojiti:

Shema

Ako vam ovo nije jasno, razumijem vas u potpunosti. Pokušat ću pojasniti: spojili smo LED-ice na eksperimentalnu pločicu tako da su bile u istom stupcu. U isti redak u koji smo spajali dužu nožicu LED-ice spojili smo jedan kraj kabela, a drugi na Croduino/Arduino u pin 8 i 9. Kraće strane nožice smo spojili na – pol eksperimentalne pločice, a taj pol smo spojili na GND pin na Croduinu/Arduinu. Mikrofon smo zaboli u eksperimentalnu pločicu, te kako je označeno na njemu, kablom spojili jednu nožicu na Analog pin 0 na Croduinu/Arduinu, drugu (GDN nožicu) na – pol eksperimentalne pločice, treću na pin 5V na Croduinu/Arduinu, a četvrtu (DP nožicu) na pin 2 Croduina/Arduina.

Sve spojeno

Spojili smo to sve i… nije radilo. Shema je srećom bila ispravna, ali morate biti jako pažljivi prilikom spajanja da sve bude ispravno spojeno i u potpunosti utaknuto. Nakon što smo primijenili veću silu i popravili par krivo spojenih kabela, nije bilo problema, i bilo je vrijeme napisati program!

Ovako to izgleda spojeno na Arduino.

Nakon nešto malo udaranja po tipkovnici došli smo do ovog programa:

Kompajliramo, prenesemo, pokrenemo i… radi. Doduše, ne baš najbolje – nekad svijetli stalno, nekad gotovo da i ne reagira na ništa, a nekad reagira čak i na blizinu!

Brojčani parametri s kojima se uspoređuje glasnoća zvuka određuju koliko jako i na koji način reagira naša napravica na zvuk iz okoline, pa nakon malo petljanja po njima, ovo je bila moja konačna verzija (s pjesmom u pozadini da odmah testiramo kako radi):

Konačna verzija

(Ako vam ne radi kako biste željeli, promijenite parametre koji određuju osjetljivost.)

I gle čuda, ovo stvarno radi! I to radi odlično! Pogledajte video kako reagira na pljesak:

Radio je izvrsno i s pjesmama:

Testiranje našeg izuma

Vrjedniji su spojili šest LED-ica i napravili malo zabavniju verziju:

Zašto je Croduino savršen za početnike?

Za samo dva sata, od nule smo uspjeli napraviti nešto konkretno i zabavno, naučili smo poprilično toga o elektronici što nismo dotad znali i usput se dobro proveli. Svi smo izašli iz kabineta sretni i zadovoljni, nije bilo iscrpljenosti, frustracije i stresa kojeg programiranje tipično stvara. Sve to je zamijenio ponos i zadovoljstvo – i to onaj oblik ponosa koji osjećate kad stvorite nešto svojim znanjem, radom i trudom, odnosno, kad svoj trud i učenje pretočite u fizički objekt, nešto stvarno i opipljivo, a ne apstraktno. Meni osobno je to jedan od najdražih oblika ponosa, i razlog zašto mislim da bi više učenika trebalo imati priliku susresti se s elektronikom u ovom obliku. Negdje moraju početi, a Croduino je odličan početak.

Zahvaljujemo ekipi e-radionice na uručivanju primjerka Croduina LZS-u, kao i svim ostalima koji su sudjelovali u ovoj priči.

openSUSE Leap 42.1: Uvjeri me da ga koristim

19. December 2015 - 22:01

Zvuči li vam poznato fraza iz naslova? Ako ste openSUSE korisnik – vjerojatno da. Svako novo izdanje ove distre motivira mnoge korisnike da je skinu, isprobaju i (možda) instaliraju, dok vjerni sljedbenici zelenog guštera potvrđuju da se radi o najboljem izdanju dosad – i tako iz godine u godinu.

Izlaskom Leapa stvari su se drastično promijenile (na bolje – dakako), a ja tražim nešto novo, kvalitetno i upotrebljivo na duže staze. Moglo bi se reći da sam potragu započeo u pravo vrijeme ali jesam li što pronašao? Doznajte u nastavku teksta.

Instalacija

Za instalaciju nam je potrebna ISO preslika (ova je veličine 4.3 GB). Preuzimam je putem terminala naredbom wget i opcijom -c u slučaju prekida internetske veze, a snimam na USB naredbom dd uz bs=4M parametar. Pored DVD-a postoji i Net izdanje namijenjeno nešto iskusnijim korisnicima.

Prvo, nije baš sve išlo “glatko”. Čitam po netu da je potrebno ručno konfigurirati WiFi tijekom instalacije. Budući da imam žičanu vezu (da, 20 metara kabla od rutera), tijekom instalacije mi – očekivano – ne postavlja nikakav upit za mrežu. Ipak, kasnije sam testirao proces instalacije preko WiFi-a i sve što sam trebao napraviti je odabrati dinamičnu adresu, skenirati mreže (pri čemu je odmah prepoznao moju), unijeti lozinku i nastaviti dalje. Ali da završimo s ovim – nije mi ništa koristilo što imam mrežu, o čemu će kasnije biti riječi.

Druga stvar je dijalog za particioniranje. Super stvar za početnike kao i za neke naprednije korisnike je što im nudi već gotov raspored particija. Međutim, u mom slučaju, baš i nije tako super. Imam tri particije na disku i sve su primarne: na prvoj je Slackware, druga je za openSUSE i treća je namijenjena za dijeljenu /home particiju. Swap ne koristim iako imam “samo” 4 GB RAM-a jer za poslove koje obavljam to je sasvim dovoljno. U instalaciji mi nudi brisanje druge particije, kreiranje proširene particije te pametnu raspodjelu tog prostora u dodatne 3 logičke particije (swap, root, /home). Sve pohvale, ali da bih u potpunosti prilagodio particije onako kako ja želim treba odabrati opciju “Create Partition Setup”. U čemu je problem? U zbunjujućim nazivima opcija. Prvo sam odabrao ponuđenu opciju “Expert Partitioner” koja me je navela na pogrešan put – u dijalog za prilagođavanje postojećih particija. Očekivao bih da će ta opcija ipak dopustiti kreiranje vlastitog rasporeda particija. Posipam se pepelom. Ne zaboravljam dodati noatime opcije na particije.

Treće je izbor grafičkog okruženja; mogu odabrati samo jedno okruženje od ponuđenih. Plan mi je bio dodati i GNOME pored KDE Plasme 5 ali i bolje što je tako ispalo. Ako mi zatreba, lako ću povući pakete iz repozitorija, kad već ovako nisam mogao.

I zadnja stvar – nimalo nebitna – u sažetku zadanih postavki prije početka instalacije, vrlo lako je previdjeti opcije za instalaciju bootloadera. Osim što možete izabrati gdje će se instalirati bootloader, postoji mogućnost da se on ne instalira, na što ćete ipak biti upozoreni. I to je to, instalacija traje relativno kratko (bez nadogradnji).

Desktop

openSUSE mi je imao uvijek najljepši GRUB izbornik (uz Fedorin) s prepoznatljivom tamnom pozadinom. Kod Leapa je ugodna zelena pozadina, uredno prepoznat drugi sustav, Plasma splash se nakon par sekundi pojavljuje i…

I…

I ništa – crn ekran i vidljiv pointer. Blago razočaran, odlazim u tty4 pa gasim laptop. Ponovno pokrećem openSUSE i – sve radi. Pitam se što mu je bilo. Pa, imam hardver na kojem može bez problema raditi!

Imat ću obraza i upitati: Zar nije moglo biti većeg izbora desktop pozadina? Mislim da mi je to bila prva stvar koju sam provjerio i promijenio u neku s neta. No dobro, većini korisnika će to vjerojatno biti nebitno.

Odmah nakon instalacije ne bi bilo loše obaviti nadogradnju sustava, osim ako već nije izvršena tijekom instalacije. Na internet sam spojen (žicom) ali od Appera ne dobivam nikakve obavijesti o dostupnim nadogradnjama. Firefox normalno otvara stranice ali u Terminalu nadogradnja ne prolazi. Javlja se jednaka greška koja se pojavila i tijekom instalacije:

Code: Select all
Error code: Connection failed
Error message: Failed to connect to download.opensuse.org port 80: Network is unreachable

Na openSUSE stranicama pronalazim dostupne mirrore. Biram jedan i uređujem repozitorije pomoću YaST-a. Mogao sam i kroz terminal ali ovako mi je preglednije; kad već imam GUI, zašto ga ne koristiti. Istu stvar radim i za Packman. Nakon spremanja postavki ažuriram repozitorije, skidam prvu nadogradnju i restartam računalo. Sve 5.

KDE Plasma 5.4.2

Plasma 5.4.2 donosi ispravke bugova, fino je ispolirana (novija verzija, Plasma 5.4.3, donosi i neke manje promjene) i rekao bih da sve savršeno radi. Istina, osim system traya, odnosno xembed tray ikonica koje imaju crnu/plavu pozadinu ili potpuno neprepoznatljive ikonice. Uočavam i zanimljiv propust: ako se ponovno prijavim u desktop, ne mogu normalno ugasiti računalo jer me vraća u SDDM login odakle mogu normalno izvršiti gašenje. Napominjem, ovo se događalo samo ako tijekom rada na računalu imam potrebu ponovno se ulogirati – inače radi odlično. Nakon par nadogradnji ovaj bug više nije prisutan.

Mnogi koji prelaze na Plasmu 5 žale se na dosadni KWallet koji, ako ignorirate, morate unositi ponovno lozinku, a ako ga podesite trebate unositi lozinku da ga otključate…ili ipak ne?

Moguće je da ćete dobiti poruku kakvu sam ja dobio – da je KWallet onemogućen. Potrebno je urediti datoteku u ~/.kde4/share/config/kwalletrc, pronaći liniju “Enabled=” i postaviti ju kao “true”. Nakon toga će vas kod dodavanja računa u KMailu ili nekom drugom programu KWallet pitati kakvu vrstu zaštite želite. Ako vam nije toliko stalo do sigurnosti, ostavite prazna polja za lozinku i stvar je riješena. U slučaju Network Managera i lozinke za WiFi, lozinku (ako nije pohranjena u KWallet) trebate unijeti u postavke Network Managera.

Za mail koristim KMail; naravno, podešen da surađuje sa system trayom. U postavkama system traya sam odredio da ikonica bude stalno vidljiva. Tražio sam u postavkama je li moguće da se KMail pokreće pri podizanju desktopa ali da samo stoji u trayu i provjerava poštu. U Thunderbirdu se ovo rješava instalacijom FireTray dodatka, a u KMailu je rješenje vrlo jednostavno: ne gasiti ga (pri čemu ga nemam među startup aplikacijama). Prednost KMaila je i to da na kraju radnog dana zauzima svega 29 MB radne memorije za razliku od Thunderbirda koji zna zauzeti do 150 MB. Osim toga, zbog problema s xembed tray ikonicama Thunderbirdov FileTray ne radi, jer ne mogu kliknuti na ikonicu. Dakle, KMail se nameće kao logičan izbor e-mail klijenta.

Od widgeta sam dodao Thermal Monitor i Weather Widget. Što se tiče prvog widgeta, poželjno je u Terminalu s root ovlastima pokrenuti naredbu sensors-detect. Za vremensku prognozu možete naći upute u postavkama tog widgeta. Nemam više što dodati za Plasmu, Dolphin radi sa svim funkcijama, uz poneko rušenje i restart Plasme dok sam pregledavao Kicker. Kakogod, zadovoljan sam napretkom razvoja ovog desktop okruženja.

Multimedija i aplikacije

Objašnjenje i upute za instalaciju kodeka nalaze se na ovoj stranici. Je li zaista problem što kodeci nisu instalirani po defaultu, ili što nema opcije za njihovo preuzimanje tijekom instalacije Leapa? Iskreno, meni i nije neki problem pročitati par redaka dokumentacije i naknadno instalirati potrebne pakete.

Ovdje ću napisati i koju riječ o aplikacijama. K3b je predinstaliran u verziji 2.0.3, a pri pokretanju izbacuje grešku da ne može pronaći kodeke, iako su instalirani. Instalacijom dodatnih kodeka koji zahtijevaju novu verziju K3b-a ili jednostavno nadogradnjom K3b-a na verziju 2.0.80 – problemi nestaju.

Kodi Entertainment Center (bivši XBMC) neće raditi po defaultu jer je potrebno instalirati ffmpeg iz Packmana, a negdje će potrebno biti instalirati i paket libcec3 (u mom slučaju nije bilo potrebno). Da bi se MOC (Music On Console) uspješno pokrenuo, potrebno je instalirati Timidity paket, ali ne mogu slušati radiopostaje koje streamaju u AAC formatu. Pored svih kodeka koji su potrebni, ne uspijevam naći rješenje, a kompajliranje iz izvornog koda ne prolazi zbog nekih grešaka. Zanimljivo je da i Amarok odbija reproducirati taj format, dok VLC ili SMPlayer nemaju problema s njim.

YaST2

Pokrećemo ga na dva načina: grafički ili u terminalu. Pitam se što vam više odgovara. YaST sadrži hrpu postavki koje možete podesiti kroz GUI; naravno, sve promjene morate izvršavati s root ovlastima. Slično YaST-u, na nekim RPM-baziranim distrama, možete naći aplikaciju drakconf koja potječe iz Mandrive. Moram priznati da nisam previše koristio YaST osim za podešavanje repozitorija, traženje i instalaciju programa, dodavanje korisnika u vboxusers grupu te za postavke firewalla.

Iznenadio sam se sjajnom, opsežnom dokumentacijom koju nudi openSUSE, gdje možete pronaći upute i objašnjenje za svaku postavku. Snapper nisam koristio jer sam odabrao ext4 za particije. Nemam više ništa pametnog za dodati; držim se onoga “dok radi, ne diraj”.

Usporedba Tumbleweeda i Leapa

Na eksternom disku mi je već nekoliko mjeseci instaliran openSUSE Tumbleweed (izvorno 13.2). U početku bijaše to pozitivno iskustvo ali kasnije su se pojavili problemi s nadogradnjama. Nove verzije Plasme 5 nikako nisu prolazile bez poteškoća, o čemu svjedoče moji postovi na forumu. U zadnje vrijeme Plymouth radi samo u tekstualnom modu. Međutim, nije me do sad nijednom izbacio u konzolu, niti se rušio, niti sam morao ponovno instalirati Tumbleweed. Sve što imam instalirano – radi; istina, uz često paljenje coolera.

Uz KDE Plasmu 5 koja je glavno okruženje, na Tumbleweedu imam i Enlightenment. Mnogi se žale da im je to okruženje previše nestabilno, no kod mene radi bez ikakvih problema. Instalirao sam ga još u 13.2 paralelno s KDE-om 4. Enlightenment mi ne odgovara baš savršeno, iako postoji mnogo opcija za prilagođavanje. Ipak, nisam ga obrisao i preživio je sve avanture. Tim više, dobro mi je došao dok sam popravljao Plasmu 5.

Najnovija nadogradnja Tumbleweeda donijela mi je kernel 4.3.x i mnogo ažuriranih paketa, za što je trebalo 1.4 GB internetskog prometa i 640 MB prostora na disku. Velike nadogradnje je najbolje tj. najsigurnije raditi iz konzole (bez X-a).

Prednost Tumbleweeda vidim u tome što je “kotrljajuća” distra i što uvijek imam svježe “testirane” pakete. S druge strane, krajnjem korisniku kojem je važno da ima pristup internetu i da mu aplikacije rade, odnosno, da ima stabilan sustav, Leap 42.1 bi trebao biti bolji izbor. Kad vam dosadi, promijenite repozitorije i neka zabava počne.

Što na jednom hardveru radi na drugom je katastrofa

Kažu da je to uobičajeno za openSUSE ali ne vjeruješ dok ne vidiš svojim očima. Zato sam odlučio instalirati Leap 42.1 na MSI laptop i malo ga koristiti – tek toliko da produljim ovu recenziju i da vidim kako će raditi s integriranom ATI HD 4200 grafikom. Za instalaciju sam koristio isti medij (USB stik) s podešenom bežičnom vezom. Instalacija je trajala oko 50 minuta zbog preuzimanja ažuriranih paketa. Sve prolazi bez problema. U GRUB-u je uredno prepoznata druga distra ali pokretanje Leapa završava smrzavanjem – i to na samom početku. Što god uradio i kako god promijenio parametre u GRUB-u, rezultat je bio isti: prisilno gašenje laptopa. Pokušao sam ponoviti instalaciju – ovaj put bez interneta, a pokazalo se i bez sreće. Dok sam vraćao GRUB distri koja na tom laptopu živi već duže vrijeme, Leapova /home mapa prikazivala se kao prazna, odnosno kao da sadrži samo dvije ili tri skrivene mape. Nešto je krenulo naopako iako sam u instalaciji sve pravilno postavio. Ostaje mi da istražujem i pokušam ponovno.

S ovim završavam svoju recenziju. Nisam “napredni korisnik” i ograničen sam hardverom koji mi je dostupan, zbog čega ne mogu u cijelosti predstaviti sve mogućnosti koje nudi openSUSE, kao ni pokriti sve moguće scenarije korištenja Leapa.

Nadogradnje, problemi, i dojam nakon dva tjedna

Možemo reći da nema dana da se ne pojavi neka nadogradnja. Uredno provjeravam i, bez odgađanja i straha da će se nešto skršiti, otvaram terminal. Par mjeseci s Tumbleweedom uvjerilo me da openSUSE može biti kvalitetna distra (barem u svojoj “stable” inkarnaciji) pa neću mijenjati mišljenje dok se ne “opečem”.

Na Tumbleweedu kao i na Leapu je dostupna Plasma 5.3 koja i dalje povremeno upozorava na nekakve probleme, a neka podešavanja odbija (npr. vidljivost system tray ikonica). KWrite ima pravu zbrku u svojim alatnim trakama, i tako dalje. Imam dojam da se vrtim u krug, ali funkcionalno je. Vidljiva su poboljšanja, a krajem dana zauzeće radne memorije je 1 GB ili čak manje. KDE 4 nisam dovoljno koristio da bih mogao usporediti ali Plasma 5 mi se doima kao napredak.

Što se tiče problema nevezanih uz desktop okruženje, često su se javljale obavijesti o neuspjelom ažuriranju repozitorija. VLC uporno otvara video u drugom prozoru iako sam u postavkama sve pravilno podesio, a Kodi nakon nekoliko nadogradnji ima problema sa zvukom. I to bi bilo sve.

Završna misao

Tražio sam stabilan sustav koji ima dovoljno svježe pakete, odnosno sustav kojem se mogu vratiti nakon avantura u Slackwareu (Current) ili openSUSE Tumbleweedu. Zbog ove recenzije Leap mi je postao glavni OS i zadovoljan sam kako radi ali uvijek može bolje. Ljubitelj sam otvorenog koda, a ne neke specifične distre, pa neću biti presubjektivan ili nešto prešućivati: problema ima, nađe se uvijek ponešto što zahtijeva popravak. No, da li bih drugim korisnicima Linuxa preporučio Leap?

Apsolutno.

ISO presliku možete preuzeti ovdje i započeti druženje s Leapom već danas.

Open SuSe Leap 42.1 – Enterprise za sve

14. November 2015 - 11:03
Nova distribucija koja dolazi od strane SuSe developera podigla je dosta prašine čim je najavljena, a podiže i danas, desetak dana od kako je službeno dostupna finalna verzija. Iako open SUSE distribucije poznajemo dugi niz godina, u uvodu je namjerno napisano “nova distribucija” jer Leap to jest – pa što je onda Leap?!

 

One small step from openSUSE, one giant leap for users – Izvor: Vernon Chan/Flickr

 

 

Kao što svi manje-više znamo openSUSE je u stvarnosti bila distribucija koja je služila kao test platforma za SuSe Enterprise, s ciklusom objave od nekih 9 mjeseci. Korisnici su imali priliku izabrati između Stable i Bleeding edge verzije ovisno o svojim potrebama i zahtjevima… i tako je to bilo godinama.

Dolaskom Leapa stvari su se drastično promijenile. Naime, Leap kao bazu koristi Enterprise kôd nadolazećeg service packa za Enterprise 12. Da sad zakompliciramo još malo: to znači da je Leap openSUSE kojeg poznajemo sa Enterprise komponentama od SLE, odnosno 1+1= Leap.

Nadalje, za razliku od priješnjeg 9 mjesečnog relase ciklusa, Leap kao takav je zapravo Long Time Support distribucija s time da još nije definitivno odlučeno o kojem ciklusu izlaska se radi. Ipak, očekuje se da će nove verzije dolaziti pred izlazak novih O za SLE, odnosno svakih 2-3 godine.

Obzirom da je baziran na Enterprise, osnovna Leap ideja je – provjereno i stabilno. Samo u potpunosti testirani i stabilni paketi su našli svoje mjesto u ovoj distribuciji, te kao takvi će se u budućnosti i nadograđivati. Možda se nekom ovo čini malo konzervativno, no ako Leap usporedimo s npr. Debianom ili CentOS-om, to nije ništa novo. Ideja je da se korisniku – bio on  netadmin, developer, coder, obični home user ili bilo tko drugi – ponuditi stabilan, provjeren i moderan  sustav na dulje vrijeme. Znam da će mnogi sada sa smiješkom pročitati ovo “stabilan”, ali vjerujte da su se stvari promijenile – isplati se probati!

Got an idea!

 

 

Sa smiješkom sam čitao forumska pitanja “Zašto Leap ne vidi moj router i SSID pri instalaciji?”. Meni to nije smetalo, dapače, čak mi osobno i odgovara što ne vidim pećnicu ili frižider (koji imaju wifi) susjeda s prvog kata, ne zanimaju me printeri susjeda s ostalih katova ili njihovi svi drugi uređaji/aparati s nekim svojim SSID i “ko fol” wifi opcijama. Ne, meni je bolje kad mogu jednostavno upisati svoj SSID u predviđeno polje, promijenim opciju na mastered, dodam key, maknem open i sve radi kako treba. Znam, neobično, neki će reći nepotrebno, glupo i komplicirano, ali tako je kako je i za sad od mene: “Get used to it” – ili sam mogao to i kraće opisati  jednom riječju: Enterprise.

Nadalje, bilo je pitanja (pa i nezadovoljstva) oko nepostojanja Live CD verzije, pa i to ukratko treba pojasniti. Live CD kakvog ga poznajemo nije i neće biti službeno podržavan od strane Leap dev teama. Zašto? Upravo stoga što Live CD po mišljenju developera jako limitira mogućnosti distribucije, posebno Yasta, zbog čega je odlučeno rad nastaviti isključivo sa DVD-om koji, kao i uvijek, nudi sve opcije. Kome to ne odgovara, preostaje mu network instalacijski medij.

Bilo kako bilo, na Leap wiki se mogu naći i live mediji za sve DE-ove ako neko baš to želi, ali se nadam da nećemo morati čitati recenzije Leapa bazirane na istima.

Gaming like mad on Leap!

 

Leap je distra koja će i okorjelim, ali i novim SUSE korisnicima promijeniti način mišljenja o SUSE i Linuxu uopće. Posebno bih preporučio Leap u server okruženju jer je zaista fenomenalan i ovdje zaista ne pretjerujem. Debian i CentOS su dobili ozbiljnu konkurenciju, ali to je posebna tema.

Znam da ovo naprijed napisano može zvučati prepotentno, pogotovo imajući u vidu da dolazi od strane nekog tko je SUSE freak. No nema vam druge nego ili mi povjerovati pa (barem) testirati Leap ili se nasmijati, odmahnuti rukom i preskočiti ovaj dio teksta.

I na kraju, obećao sam, na molbu kolega s foruma, kako ću u dogledno vrijeme napisati recenziju. U međuvremenu sam postao siguran da to jednostavno ne želim iz jednostavnog razloga što ne volim recenzije jer su po mom mišljenju previše subjektivne, jednostrane, te odišu (ne)iskustvom. Osim toga, moj testni hardware nije isti kao i vaš, te ono što je meni bitno kod distribucije nije bitno drugim korisnicima. Uglavnom, recenzije od mene neće biti.

Ipak, na kraju ovog malog pregleda, dozvolit ću si slobodu i toplo preporučiti – ako imate volje i vremena – testirajte Leap. Možda će vam trebati par dana da se naviknete na način korištenja, naredbe, logiku rada ili samo izgled. Ako ne ide – ne ide, nije sramota priznati da SUSE nije za tvoje, moje, naše računalo ili potrebe.

Znam da sam već rekao, ali sa zadovoljstvom ću ponoviti: odavno nisam uživao u distri kao što uživam posljednjih desetak dana. Ah da, ovo je samo moje subjektivno mišljenje… Peace out!

Autor: Orkh

Ubuntu 15.10 ili što je novo u Vukodlaku

25. October 2015 - 22:40
Šest mjeseci nakon objave Ubuntua 15.04 (Vivid Vervet), dočekali smo Ubuntu 15.10. Izašao je 22. listopada pod neobičnim kodnim imenom – Wily Werewolf. Ubuntu 15.10 jedno je od “kratkoročnih” (short term) izdanja u skladu sa šestomjesečnim ciklusom izlaska novih verzija Ubuntua. Kratkoročna izdanja podršku dobivaju još 9 mjeseci nakon objave, za razliku od LTS (Long Term Release) izdanja koja su podržana 5 godina, a izlaze u ciklusu od svake 2 godine.

U isto vrijeme izašle su i drugi “okusi” iz šire Ubuntu obitelji koje razvija Ubuntu zajednica:

  • Ubuntu MATE, koji donosi MATE 1.10 desktop
  • Kubuntu s KDE Plasmom 5.4
  • Ubuntu Gnome sa Gnomeom 3.16
  • Xubuntu sa XFCE-om 4.12
  • Lubuntu s LXDE-om
  • Ubuntu Studio za obradu audio i video sadržaja
  • Ubuntu Kylin za kineske korisnike.

Novosti u Ubuntuu 15.10 su brojne, iako vjerojatno nisu sasvim očite prosječnom kućnom korisniku.

Kernel i softver

Kernel je nadograđen na verziju 4.2 koja donosi: novi AMDGPU upravljački program s podrškom za nove Radeon grafičke kartice, podršku za Intel Broxton, enkripciju u F2FS datotečnom sustavu, i podršku za NV-DIMM memoriju. Novi kernel za Raspberry Pi 2 je također dodan u Ubuntuove repozitorije.

U repozitorijima ćete naći i AMD-ove Catalyst 15.9 te Nvidijine 352 upravljačke programe. Za Nvidijine grafičke kartice dostupni su i noviji upravljački programi u PPA repozitoriju.

Nove verzije važnijeg softvera u Ubuntuu 15.10 uključuju:

  • Xorg 1.17
  • Mesa 11.02
  • Firefox 41
  • Chromium 45
  • Libre Office 5.0
  • Blueman 2.0 sa BlueZ 5.35
  • Podrška za Steam Controller

Ubuntu Make sada obuhvaća 20 razvojnih alata umjesto prethodnih 14, a neki od alata koji se mogu instalirati Ubuntu Makeom su Android Studio, Go, Dart, C++, i Java. Unaprijeđen je i Ubuntu SDK za razvoj aplikacija namijenjenih Ubuntuu.

Također, u Ubuntuu 15.10 moguće je trajno imenovati mrežni hardver. To znači da će nazivi mrežnog hardvera ostati isti i nakon restarta, nadogradnji kernela, promjena upravljačkih programa i uklanjanja hardvera.

Desktop

Unity 7 je nadograđen na verziju 7.3.3 koja donosi mnoge ispravke bugova i neke manje primjetne nove značajke. Kao značajne novosti izdvajamo sljedeće:

  • Povlačenjem aplikacije iz Dasha na desktop možete napraviti prečac do aplikacije (shortcut)
  • Kursorske tipke za gore i dolje sada se mogu koristiti kao scroll u Dashu
  • Ispravljen je nedostatak koji je omogućavao gašenje računala dok je zaslon zaključan, te sada to više nije moguće.
  • Lijepo je vidjeti da Unity 7 još dobiva nove značajke i poboljšanja, makar i sitne, bez obzira na to što je sada razvoj koncentriran na Unity 8.

Novi Compiz također ima poboljšanu integraciju s MATE desktopom.

Od vizualnih detalja tu su novi scrollbarovi;

Novi scrollbarovi

te novi službeni wallpaper;

Novi službeni wallpaper

 

Unity 8 i Mir

Rad na ova dva velika projekta je u tijeku, a oni koji to žele mogu instalirati preview Unityja 8 na Ubuntuu 15.10. Na starijim verzijama to je izvedivo preko LXC containera.

Unity 8 je konvergentno desktop okruženje koje radi na tri različita uređaja: mobitelu, tabletu i desktopu, prilagođavajući izgled uređaju na kojem je pokrenut. U odnosu na prethodne razvojne cikluse, Unity 8 je sada mnogo bliže “normalnom” iskustvu korištenja desktopa. Dobio je application switcher prikladan za desktop, pokretanje X aplikacija preko XMira je sada funkcionalnije i sve više nalikuje standardnom, stabilnom desktopu.

Converged devices Music – Izvor: Ubuntulook.com

Koncept konvergencije možete vidjeti na primjeru aplikacije Music.

Demonstracija prilagodljivog izgleda Music aplikacije na desktopu.

Unity 8 application switcher na desktopu.

Ovako izgleda Unity 8 u desktop načinu rada na Nexus 4 mobitelu kada se uključi Bluetooth miš.

A ovako Meizu MX4 u desktop načinu rada s priključenom tipkovnicom.

Nexus 4 možete i priključiti na TV;

Nexus 4 priključen ba TV – Izvor: softpedia.com

 

Nexus 7 tablet priključen na monitor.

Pregled X aplikacija na Unityju 8. Izvor-www.youtube.com

Mobilni uređaji

Dijelovi Ubuntua 15.10 su stigli na Ubuntu mobitele u nedavnoj OTA-7 nadogradnji, ali mobiteli neće prelaziti na 15.10 bazu, već će u budućnosti prijeći na Snappy Ubuntu Core bazu. Prije toga je moguć prelazak na 16.04 bazu.

Najzanimljivija novost u razvoju Ubuntua za mobilne uređaje je mogućnost pokretanja X aplikacija. Naravno, još u ranoj fazi, ali je ipak moguće, i bio bi to velik uspjeh za konvergenciju kad bi se X aplikacije mogle pokretati na mobitelima i tabletima.

X aplikacije na mobitelu – Izvor: G+

 

Otvaranje slike u Gimpu na Nexus 7 tabletu.

Server

Ubuntu 15.10 u verziji za servere od važnijih stvari donosi:

  • OpenStack Liberty
  • Swift 2.5.0
  • Juju 1.24.6
  • libvirt 1.2.16
  • qemu 2.3
  • Open vSwitch 2.4.0
  • Ceph 0.94.3

Uz to, spomenut ćemo i Canonicalov LXD daemon, eksperimentalni Nova Compute driver za LXD, i novi Canonicalov alat za brzo i jednostavno kreiranje cloudova, OpenStack Autopilot.

Snappy Ubuntu Core

Mini-verzija Ubuntua s transakcijskim nadogradnjama, povećanom sigurnošću, i rollbackovima operativnog sustava i aplikacija dobila je Snapcraft alat za jednostavno kreiranje snap paketa.

Snappy Ubuntu Core trenutno pogoni razne Internet of Things uređaje, kao i jedan dron i nekoliko robota. Dell će uskoro ponuditi Snappy Ubuntu Core na svojim IoT Edge Gateway 5000 uređajima.

Mycroft smart home IoT uređaj pogonjen Snappy Ubuntu Coreom. Izvor-www.youtube.com

Erle-Roboticsov dron. Izvor-www.youtube.com

Erle-Roboticsov robotski pauk. Izvor-www.youtube.com

Snappy Ubuntu Core će u budućnosti postati baza za mobilni Ubuntu, a potencijalno i za desktop inačicu zbog pogodnosti koje pruža. Kao najvažnije se ističu povećana sigurnost, odvojenost OS-a od aplikacija, rollback sustava, lakše nadogradnje, i slično. Ubuntu baziran na deb-sustavu će i dalje postojati jer se, između ostalog, Snappy baza izgrađuje od .deb paketa.

Performanse i bugovi

Sustav je u radu stabilan i nisam primijetio nikakve probleme.

Jedini bug koji sam uspio pronaći jest da Google Chrome konstantno pita želim li ga postaviti kao zadani web preglednik. Klikanje na “set as default” ne napravi ništa, jer kod idućeg pokretanja opet pita istu stvar. U Default Applications je postavljen kao zadani web preglednik i aplikacije otvaraju linkove u njemu kako bi i trebale, ali on i dalje misli da nije zadani web preglednik. Je li to propust u Chromeu ili Ubuntuu – ne znam, no valjda će biti riješen, iako ne utječe na funkcionalnost.

Donedavno je postojao i problem s nepojavljivanjem novih aplikacija u Dashu dok se korisnik ponovno ne prijavi. Ipak, to je bilo u razvojnoj fazi novog Ubuntua, i taj bug je očito ispravljen u nekoj od nadogradnji, budući da mi se to više ne događa.

Dijeljenje datoteka preko Sambe i prepoznavanje mrežnog pisača funkcionira bez problema.

Zaključak

Unatoč neobičnom imenu, “Vukodlak” je još jedno uobičajeno kratkoročno izdanje Ubuntua koje se ne razlikuje drastično od svog prethodnika, osim po nekoliko poboljšanja za Unity 7 i novijem kernelu i softveru. Veće promjene doživjeli su serverska verzija i “okusi” Ubuntua koje razvija zajednica. Osim novih verzija svojih zadanih desktop okruženja, dobili su mnoga druga poboljšanja, pa će korisnici Kubuntua, Ubuntu Gnomea i Ubuntu MATE-a vjerojatno najviše profitirati nadogradnjom na 15.10 Wily Werewolf.

Također, zbog kernela 4.2 ovom izdanju obradovat će se vlasnici novog hardvera, kao i korisnici koji vole uvijek imati najnoviji softver. Ovaj kernel i još neki paketi će najvjerojatnije biti backportani u 14.04 LTS u verziji 14.04.4, budući da se nešto slično već dogodilo – Ubuntu 14.04.3 dobio je kernel 3.19 nakon izlaska Ubuntua 15.04.

Sljedeći Ubuntu – 16.04 – kodnog imena Xenial Xerus bit će LTS izdanje s podrškom od 5 godina. Takva izdanja su najpopularnija u poslovnim i serverskim okruženjima, ali i među kućnim korisnicima koji ne vole često nadograđivati ili reinstalirati sustav. Ubuntu LTS je i baza mnogim drugim distribucijama odnosno derivatima. Od zadnjeg ciklusa to pogotovo vrijedi za Linux Mint, koji je prestao izdavati kratkoročne verzije.

Jasno, do travnja iduće godine ima još dosta vremena, a dotad će vam Wily Werewolf sasvim dobro služiti.

Autor: JH-IM

Hacking Night 2015

21. October 2015 - 23:03
Visoko učilište Algebra, HAKOM (Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti) i inicijativa “eSkills for jobs”, u petak, 23. listopada s početkom u 18,00 sati, u prostoru Algebre, u Zagrebu, Ilica 242 (ulaz iz Domobranske ulice) organiziraju natjecanje “Hacking Night 2015”.

 

Hacking Night 2015

 

“Hacking Night 2015” je dio kampanje ‘Cyber Security Month’ Europske unije, kojoj je cilj ukazati na važnost računalne sigurnosti među građanima EU. U Hrvatskoj se održava i u sklopu projekta Europske komisije ‘eSkills for Jobs’, kojim se želi dodatno potaknuti mlade da odaberu karijeru u ICT-u.

Kao i prethodnih godina, pred natjecatelje će pod kontroliranim uvjetima biti postavljeni razni zadaci koji će simulirati infrastrukturu i situacije identične stvarnim informacijskim sustavima. Zainteresirani timovi od dva ili tri člana se još uvijek mogu prijaviti popunjavanjem prijavnice na ovoj poveznici. Prijave traju do ponoći 22. listopada pa zainteresirani, požurite, a kako je bilo na jednom od prethodnih natjecanja pogledajte na videu ispod.

Torchlight 2 – Linux recenzija

12. October 2015 - 9:34
Torchlight 2 je akcijski RPG koji je svjetlost dana ugledao krajem 2012. godine. Zašto onda recenzija tek sada? Možda zato što je igra došla na Linux (i OS X) prije svega par mjeseci, te je time dobila svoj novi sjaj, a i korisnike. Torchlight 2 je nastavak fantastičnog indie hita Torchlight iz 2009. godine. Mnogi igrači, a i ljudi iz gaming industrije ga uspoređuju sa svevremenskim Diablom 3, no Torchlight 2 nudi sasvim drugačije iskustvo, vedriju atmosferu te veći izbor oružja i skillova.

 

Torchlight 2

 

Priča

Kao i u mnogim akcijskim RPG-ovima priča nije nešto čime se Torchlight 2 može pohvaliti. Priča nas za razliku od prvog nastavka ovaj put vodi na otvoren vanjski svijet. Vi, kao novi heroj, dobili ste zadatak da zaustavite sile zla, te zaštitite svijet od pohlepnih mračnih gospodara.

Igra je podijeljena na 4 velika dijela koji se razlikuju u svemu; okolišu, neprijateljima i težini. Kroz sva četiri dijela možete uživati u fantastičnom okolišu, detaljima i skrivenim tajnim prolazima. Iako su u igri samo 4 igrive klase (ne računajući Steam Workshop, no o tome ću nešto kasnije), sama igra je raznolika jer svaku klasu možete igrati na vrlo mnogo različitih načina, bilo to čarobnjak sa štapom ili s mačem i štitom, ili tenki inženjer s ogromnom macolom.

Kao što sam već rekao, postoje 4 klase likova (3 stare i 1 nova) i to:

  • Berserker (divljak po naški