“Trpimo krizu koja nam je nametnuta izvana”. Svako od nas je barem jednom u životu to pomislio. Potpuno iznenađeni u situaciji koju niko nije mogao predvidjeti osjetili smo da nas je pregazilo nešto vanjsko i ogromno. Ali šta znači vanjsko? Izvan kojih granica se nalazi? Daleko od koje zajednice? Razumljiva je i spontana reakcija grupe da u slučaju neposredne prijetnje jasno definira neprijatelja izvan nje same, identificirajući se oko vlastitih, zajedničkih tačaka koje pružaju kakvu takvu sigurnost. Ali koliko je to od pomoći u praktičnom smislu? Možda je došlo vrijeme da, barem kada je riječ o polju ekonomiju, umjesto relacije blizu – daleko (ili unutrašnje – vanjsko) kao zamjenski odnos uspostavimo odozgo – odozdo.

Da pojasnimo. Živimo u eri globalizacije koja nam omogućava da pijemo kafu iz Gvatemale, investiramo u Kini ili kupujemo švedske kuhinje. Kao potrošači i ulagači, bili mi svjesni toga ili ne, u mogućnosti smo uticati na tok dešavanja na potpuno drugom kraju svijeta. Individualni izbor sa globalnim posljedicama koje prevazilaze geografske, vremenske i kulturološke granice. Pa ipak, o individualnom izboru se veoma malo govori u kontekstu svjetske krize. Uzroci i rješenja se traže unutar “velikih planova” bankarskih grupa, međunarodnih organizama i vladinih tijela. Za to vrijeme “na terenu” djeluje niz faktora, poljoprivrednika, zanatlija, malih trgovaca itd., koji pokreću mašinu. Civilno društvo koje proizvodi i troši.

Ovi faktori nisu međusobno suprostavljeni ali treba imati na umu da se ne može imati potpuna vizija ekonomskog sistema ukoliko je bilo koji od pomenutih faktora isljučen. Svjetska banka ili pijaca ispred kuće, “blackberry” ili košarica hljeba.

Ne zaboravljaju to ni nobelovci George Akerlof i James Heckman, koji na Festivalu ekonomije pod nazivom “Identitet i globalna kriza”, održanom u Trentu ove godine, analiziraju uticaje individualnog ponašanja na makroekonomske faktore. Festivalu je prisustvovao i John Talbott (Anderson School of Management) koji je govorio o finansijskoj krizi i ekonomiji “odozdo”. Savjetnik brazilske vlade, Euclidis Mance, naglasio je značaj postojanja mreža ekonomske solidarnosti kao odgovara na krizu, dok su Leonardo Becchetti (Banca Etica), Monica Di Sisto (Fairwatch) i Paolo Nerozzi (PD) pojasnili na koji način redefiniranje postojećih modela potošnje i štednje mogu doprinijeti ekonomskom oporavku.

Dakle, postoji mnogo više uloga nego što to obično mislimo. U igri nisu samo menadžeri u odijelima i kravatama već i pekari u pregačama. I svi mi ostali.

Recept za novi početak ne predstavlja ništa apokaliptično. Potrebno je promijeniti ona pravila koja omogućavaja manjim grupama da se obogate brzo i lako na štetu velikog broja drugih. I natjerati ih da poštuju ta pravila. Kao što nas podsjeća Tito Boeri, ne radi se o tome da postojeći model dovodi pod znak pitanja, već da nađemo tačku njegove ravnoteže i održivosti, koja je, naravno, sastavljena od pravila, kontrole i odgovornog ponašanja.

“Svako zlo za neko dobro” - kaže stara izreka. Tako nam i ova kriza pruža mogućnost odlučujućeg kulturalnog zaokreta ka modelu u kojem će biti prepoznata važnost uloge onoga koji proizvodi (a ne samo trpi) u ekonomiji “odozdo”. Naravno, uz pomoć adekvatnih i uspješnih struktura i instrumenata. Pritom mislim na fairtrade, mikrofinansiranje, slow food i grupe solidarne potrošnje, organsku poljoprivredu i društveno odgovorna preduzeća. Uzimajući u obzir njihovu održivost može se zaključiti da faktor ekonomske povoljnosti u tom slučaju ima primat i nad etičkim karakterom takvog odabira. Zahtjevi za solidarnom ekonomijom su u porastu, to pokazuje i rast broja štediša i ulagača u tzv. “etičke banki” u zadnjih nekoliko mjeseci.

Zašto se onda i na univerzitetaima ne započne sa podučavanjem o etičkom finansiranju, održivoj potrošnji, solidarnoj trgovini, naglašavajući važnost odnosa koji povezuje ekonomski razvoj sa društvenim i ekološkim aspektom? Pored Pil-a , RoE, Nasdaq-a, imati i pokazatelje (kao što je ISU) koji bi vodili računa o poštivanju ljudskih prava, brige o okolišu, stopi zaposlenosti, stepenu obrazovanja, i koji bi znali razlikovati legitimne od nelegitimnih transakcija.

Izlaz iz krize ne podrazumijeva kratkoročne mjere, niti, kao što je rečeno, urušavanje sistema kroz autarhičnost, protekcionizam i antiglobalizaciju. Sasvim suprotno, pogled na svijet današnjice pruža odgovor. Stvaranjem malih mreža koje će rasti, umjesto špekulativnih transakcija koje obiđu svijet jednim pritiskom na dugme miša.

Misli globalno djeluj lokalno, omiljeni je slogan među novim poduzetnicima. Činjenica je da lokalno djelovanje ostavlja posljedice i na globalnu ekonomiju. Sviđalo nam se ili ne moramo to imati u vidu. Ne trebamo se pretjerano brinuti, u globalnom puzzle sistemu, ukoliko pravila vrijede za sve, niko nam neće oteti vlastiti identitet.

Ekonomski Festival – Trento, 29. maj 1. jun, raspravljaće o pitanjima globalizacije i identiteta, specifičnih i multikulturnih realnosti, rasta i krize kao osnovnih komponenti ekonomske povjesti zadnjih nekoliko decenija. Međunarodno priznati stručnjaci i naučnici razgovaraće o tim temama, uključujući i publiku. Za više informacija o Festivalu, posjetite internet stranicu 2009.festivaleconomia.eu. (Autor: Andrea Dalla Palma, Stampa)